Spomenik bana Josipa Jelačića, postavljen još 16. prosinca 1866., prometnuo se u jedan od najvažnijih simbola hrvatskog identiteta. Ideja o njegovoj izradi nastala je nakon Jelačićeve smrti 20. svibnja 1859. i njime se htjela dati počast hrvatskom generalu i banu koji je zasigurno bio jedna od najvažnijih ličnosti 19. stoljeća.
Tijekom 1860. godine već je bio sazvan tzv. Odbor za podignuće spomenika banu Josipu Jelačiću koji je radio na organizaciji skupljanja sredstava i donacija. 1861. godine Odbor potpisuje ugovor s bečkim kiparom Antonom Dominikom Fernkornom koji će naposljetku izraditi spomenik. Tadašnje Gradsko poglavarstvo je poslije izrade kipa odlučilo zamijeniti ime trga Harmica i nazvati ga po slavnom banu, a samu svečanost postavljanja spomenika popratio je tadašnji poznati fotograf Franjo Pommer. Fotografija koju je Pommer tom prilikom izradio uzima se kao prva reportažna snimka u Hrvatskoj.
Spomenik bana Josipa Jelačića ostao je dugo vremena na mjestu postavljanja
Uspio je preživjeti dva svjetska rata i mnoga turbulentna vremena, ali nakon dolaska komunističke vlasti tijekom 1947. godine uklonjen je sa središta trga. Trg je istodobno preimenovan u Trg Republike. Uklanjanje spomenika provelo se u strogoj tajnosti i rastavljen je na dijelove koji su bili pohranjeni u depo zagrebačke Gliptoteke. Izvorno postolje je tom prilikom bilo srušeno, a skrb o preostalim dijelovima spomenika preuzeo je Anton Bauer, osnivač Gliptoteke, koji se najviše založio da se spriječi njegovo potpuno uništenje.
Postoji više razloga zašto je komunističkoj vlasti zasmetao spomenik
U ideološkom smislu, dobro je poznato kako je Karl Marx prezirao Jelačića zbog gušenja revolucije u Mađarskoj 1848. godine. Jelačićev austroslavizam zasmetao je Marxu zbog čega je Hrvate nazvao „nazadnim reakcionarnim narodom“. U Jugoslaviji se ovi navodi nikad nisu spominjali. Jugoslavenske vlasti razloge uklanjanja spomenika nikad nisu službeno navele i nije poznato jesu li zaista ove povijesne okolnosti i kontradiktornosti s naslijeđem marksizma bile u tolikoj mjeri važne.
Drugi razlog uklanjanja spomenika može se naći u njegovoj simbolici koja je mogla potaknuti izražavanje nacionalnih osjećaja. Federalno uređenje Jugoslavije i poticanje jugoslavenskog unitarizma nisu tolerirali nacionalističke koncepte iz prošlih sistema i slična simbolika morala je biti uklonjena iz javnog prostora.
“Ustani bane” – zabranjeno i kažnjivo zatvorom
Zanimljivo je da je pjevanje pjesme Ustani bane tada bilo zabranjeno i kažnjivo zatvorom, a u vrijeme Hrvatskog proljeća spomenik bana Josipa Jelačića opet se pojavio kao politički simbol hrvatskog identiteta i time se najavila njegova buduća važnost kao mjesta sjećanja.
Presudni trenutak za otvaranje pitanja vraćanja spomenika dogodio se 8. listopada 1989. kada je stranka HSLS organizirala peticiju koju je potpisalo gotovo 70 000 građana. Peticijom se tražio povratak spomenika na središnji trg. Taj se događaj može nazvati i prvim masovnim okupljanjem u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj kojim se ukazalo na potrebe za stvaranjem demokratskog i samostalnog hrvatskog društva.
Izrada novog spomenika
1990. godine se na osnovi sačuvanih fotografija i crteža izveo projekt izrade novog postolja spomenika pod nadzorom konzervatora i restauratora Dragana Dokića. Samu restauraciju obavila je obitelj poduzetnika Željka Šelendića i nakon tri mjeseca rada obnovljeni spomenik je 7. listopada 1990. krenuo prema svojem starom mjestu.
Za službenu svečanost bio je odabran 16. listopad (datum Jelačićevog rođenja), a otvorio ju je tadašnji zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić.
Okupljenima se tijekom svečanosti obratio hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. U svom govoru naglasio je značaj bana Josipa Jelačića u procesu stvaranja moderne hrvatske države te se dotakao detalja iz Jelačićevog života. Spomenuo je njegovu suradnju sa Srbima i Srpskom pravoslavnom crkvom što je u tadašnjim okolnostima predstavljalo izraz želje za mirnim rješavanjem nacionalnih pitanja u Jugoslaviji.
Trg bana Josipa Jelačića nakon toga postat će središnje mjesto okupljanja i događanja u Zagrebu te važan dio hrvatskog nacionalnog identiteta kao mjesto sjećanja.
Izvori:
https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/159/16-listopada-1990-povratak-bana-jelacica-na-trg
http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/podignut-spomenik-banu-jelacicu