Po mnogima jedan od najuzbudljivijih šahovskih mečeva svih vremena dogodio se 1972. godine na Svjetskom prvenstvu u šahu koje se održalo u Islandu
Amerikanac Robert „Bobby“ Fischer izazvao je aktualnog prvaka Rusa Borisa Spaskog koji je morao braniti titulu u napetoj završnici prvenstva u Reykjaviku uz budno praćenje medija.
Finale nije bilo kao i svako drugo jer je meč nadišao samu igru šaha i prerastao u natjecanje SAD-a i SSSR-a u razdoblju hladnoratovske netrpeljivosti. Poznato je kako su Rusi još od kraja Drugog svjetskog rata redovito osvajali većinu prvenstava u šahu koji je njihov nacionalni sport, a u doba Hladnog rata sovjetska dominacija „intelektom“ u šahu nad ostalim narodima bila je izuzetno važna u promociji i propagandi komunizma.
Fischer je otprije privukao na sebe pažnju jer je s 14 godina bio postao najmlađi prvak šaha u SAD-u i u kasnijim kontroverznim izjavama često je kritizirao američko društvo. Nedugo prije održavanja prvenstva, Fischer optužuje Sovjete kako namještaju svjetska prvenstva. Zbog daljnjeg ponašanja, njegov dolazak na prvenstvo postao je upitan. Nije se pojavio 1. srpnja na njegovom otvaranju.
Kasnije, nakon dolaska, tražio je prije finalnog meča dodatne novčane bonuse. Svjetska šahovska organizacija (FIDE) odgodila je meč na dva dana i novčani fond se na kraju morao udvostručiti. Prije samog meča, Fischer inzistira da se promijene stolice, šahovska ploča i jačina osvjetljenja, a kamere i gledaoci nisu smjeli biti prisutni u prostoriji gdje će se meč održati.
Fischerovi zahtjevi su udovoljeni, a cijela „predstava“ oko meča stvorila je i tenzije u medijima. Fischer je na kraju nakon velike borbe odnio pobjedu nad Spaskim.
Poznato je kako je tijekom održavanja meča dobio podršku od Henrya Kissingera putem telefonskog poziva, a Richard Nixon mu je poslao osobni telegram s čestitkom. Poraz Spasskog je iznimno loše primljen u SSSR-u i Partija će naknadno Spaskom ukinuti privilegije putovanja, što je bio izravni odgovor na neuspjeh u važnom meču.
