1818. godina
Najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, Petar Preradović, rodio se 19. ožujka 1818. u selu Grabrovnici u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji.
Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednom je životnom razdoblju gotovo zaboravio materinski jezik, pa je prve pjesme napisao na njemačkome. Preradović je svoj književni opus podijelio u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme.
Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim za njega je bio presudan: počinje pisati na hrvatskom jeziku, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće. U njegovim domoljubnim pjesmama, primjerice Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga, osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi.
Osim budnica, piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Ipak, u ljubavnom je pjesništvu pomalo mračan pjesnik (Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje), zbog nesretnih događaja u životu: umrli su mu žena i žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće. Uza sve to, Preradović je autor brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.
Umro je kao general 1872. u Austriji.