Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenog 1905. godine u Rastušju kraj Slavonskog Broda. U Zagrebu je radio i živio više od 80 godina te umro u 102. godini života.
Objavio je više od 500 pjesama u dvadesetak zbirki te priredio nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih dijela, a među najznačajnijima su Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme i Čarolije.
Kritičari su ga nazivali “živim klasikom hrvatskog pjesništva”, a u književnosti se nametnuo kao standard s osobitim utjecajem na pjesničku generaciju. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su na dvadesetak jezika.
Bio je predsjednik Društva hrvatski književnika, Profesor na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a do umirovljenja bio je direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU/HAZU.
