1867. godina
Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum – detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin.
Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25% slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum.
U čast Alfreda Nobela nazvan je kemijski element nobelij otkriven 1956.g.
