Narcisi možda imaju “grandiozne” zablude o vlastitoj važnosti i odsutnost srama, ali psiholozi tvrde da su oni sretniji od većine drugih ljudi
Studija istraživača sa Sveučilišta Queens u Belfastu, koja je još uvijek u tijeku, upućuje na to da narcisoidne osobe često znaju izazvati ljutnju kod drugih osoba, ali su za razliku od njih manje skloni depresiji ili stresu.
Jedan od autora studije, psiholog Kostas Papageorgiou, kazao je kako zbog negativnih reakcija na narcisoidnost možemo previdjeti pozitivne stvari koje ovaj poremećaj donosi ljudima koji od njega “pate”.
Istraživači nastoje otkriti zašto je narcisoidnost “u porastu u modernim društvima” – u politici, društvenim medijima i kod slavnih osoba – ako se istovremeno smatra “društveno toksičnom” osobinom.
Oni narcise opisuju kao osobe koje su sklone “rizičnom ponašanju te imaju nerealno superiorno mišljenje o sebi, previše su samopouzdani, pokazuju malo suosjećanja prema drugima i nemaju izražen osjećaj srama ili krivnje”.
Uzevši u obzir ove negativne osobine, istraživači su željeli saznati zašto je narcisoidnost očita u tolikoj mjeri i često se nagrađuje, umjesto da se kažnjava.
Psiholozi narcisoidnost smatraju jednom od “mračnih osobina”, jednakom psihopatiji, makijavelizmu i sadizmu, piše BBC. Ali studija dr. Papageorgioua, koja obuhvaća 700 ljudi, sugerira da je narcizam, iako loš za okolinu i društvo, koristan za same narcise.
Narcisi su možda spremni gaziti preko drugih i svuda oko sebe ostavljaju tragove emotivne štete, ali čini se kako su oni sami izolirani od loših osjećaja. Njihovo samopouzdanje i osjećaj važnosti koji imaju za sebe na njih djeluju zaštitnički, pa se oni za razliku od drugih ljudi suočavaju s manje stresa.
Otporniji su na odbijanja i razočarenja
Ovo istraživanje nastavlja se na raniji rad stručnjaka iz Belfasta, kojim je otkriveno da su narcisoidne osobe često uspješnije u poslu i društvenom životu zbog “mentalne otpornosti” koja im pomaže da prevladaju odbijanja i razočaranja.
Ova posljednja studija pokazala je da su narcisi s izraženim “grandioznim” karakteristikama uglavnom opsjednuti statusom i moći te osjećajem važnosti, dok “ranjivi” narcisi mogu imati izraženiji obrambeni stav i skloni su ponašanje drugih ljudi oko sebe doživljavati neprijateljskim.
“Iako svi aspekti narcisoidnosti nisu pozitivni, neki od njih mogu rezultirati pozitivnim ishodom”, pojašnjava Papageorgiou. On smatra kako ovakve osobine ne bi trebalo smatrati ni dobrima ni lošima, već bismo na njih trebali gledati kao na rezultat evolucije i ljudske prirode što, ovisno o kontekstu, može biti korisno ili štetno.
