Kuba je otok ekstrema, znatiželjna mješavina tropskog raja i čudesne nostalgije. Uglavnom poznata po rumu, cigarama, kolonijalnoj ljepoti i naravno revoluciji.
Piše: Kristina Unta Rogić
Blog: Where is Unta
Stalno sam slušala kako bi trebala što prije posjetiti Kubu, dok kapitalizam ne preuzme glavnu riječ. Kupila sam kartu, dobila vizu, a sljedeći dan je umro Fidel Castro. Pretpostavljala sam da je Kuba predivna destinacija, ali s kupnjom avionske karte osigurala sam i putovanje kroz vrijeme.
Zahvaljujući američkoj blokadi, Havana je duboko smrznuta u vremenu, baš kao i mojito u mojoj ruci dok razmišljam kako će se ovaj sanjivi svijet promijeniti otkako ga je napustio El Comadante. Poznate su nam slike oronulih španjolskih zgrada, šarenih američkih automobila i plesnih pokreta. Divne primjerke Forda, Buica i Pontiaca uskoro bi mogle zamijenjenti kineske i korejske alternative, a ljudi će se polakomiti za kapitalom i svježim stranim valutama koje dolaze s turistima. Mnogi su zabrinuti kako će priljev turista utjecati na kulturni integritet otoka. Još jedan čimbenik koji uvelike pridonosi osjećaju zarobljenosti u prošlosti je nedostatak internetske veze, možda i najbolja stvar koju sam mogla poželjeti na odmoru. Ima nešto romantično u tim starim vremenima koje su ovdje nesvjesno konzervirali.
Havana je siguran grad i jako mi se svidio jer se sve događa na ulici, a kubanska nostalgična raskoš i njeno krajnje siromaštvo mogu se pronaći na razmaku od samo nekoliko koraka. Upustila sam se u razgovore s mještanima i prihvatila avanturu po susjedstvu, pozivali su me u svoje domove, pokazali nevjerovatnu gostoljubivost i podijelili dio svoje kulture. Djeca se igraju u prašini, susjedi vas pozdravljaju s osmijehom, a ja sam se s veseljem trudila vježbati španjolski naučen uz serije 90.-ih. Svjedočila sam i redovima za hranu, a police trgovina su često bile prazne. O čokoladi sam kao i Kubanci mogla samo maštati.
Kuba je lagana za putovanje i ne iziskuje posebne pripreme
Zamolila sam svog domaćina da mi preporuči neki smještaj u Viñalesu, obavio je telefonski poziv (fiksna linija) i u roku nekoliko minuta imala sam papirić sa svojom novom adresom. Casa particular je odličan izbor ako se želite družiti s lokalcima ili probati domaću hranu.
Viñales je malo ruralno mjesto koje zauzima jedan od najljepših prirodnih dijelova Kube, a podsjeća me na Burtonov film Edward Škaroruki. Kuće u nizu različitih pastelnih boja, s pripadajućim autom ispred ulaza. Tu sam provela nekoliko vrlo zabavnih dana, jahala konja kroz beskrajna polja zelenog duhana, učila smotati pravu kubansku cigaru i plesati salsu. Mještani su me dočekali otvorenih ruku i nisam vidjela nikoga tko je šetao zalijepljen za ekran svog telefona. Komunikacija na Kubi može biti otežana ako ne govorite španjolski, ali univerzalni jezik je mahanje u kombinaciji s osmijehom na licu svake osobe s kojom se susretnete na ulici.
Iduća postaja je Cienfuegos koji me nije odmah zaveo, grad ima drugačiji karakter od ostalih, možda jer je jedini francuski kolonijalni grad na otoku (ostali su španjolski). Kubanci su bogataši duhom, ali financijski siromašni, to ne znači da je Kuba jeftina zemlja za putovati. Obrok u restoranu košta 80-100 kn, nije važno jedeš li piletinu ili jastoga jer je cijena ista. Osim toga imaju dvije valute, jedna za lokalno stanovništvo (CUP), a druga za sve ostale (CUC).
Unatoč ograničenom vremenu, provela sam gotovo tjedan dana u Trinidadu. Usporila sam svoj tempo i pokušala uživati u jednostavnim trenutcima svakog dana. Volim proces otkrivanja i fotografiranja novih mjesta, jer fotografija u najboljem slučaju može pružiti uvid u svijet i njegovu raznolikost. Tako je lako pronaći nešto zabavno u Trinidadu, cijeli grad je rasplesan. Tipičan dan izgledao je otprilike ovako: nakon doručka uživanje u vodenim radostima i izležavanje pod palmom na plaži Ancon, gubljenje po gradskim uličicama u kasnijim popodnevnim satima, jastog za večeru, mojito i salsa nakon toga. Sve to uz puno simpatičnih ljudi, smijeha i razgovora.
Gledajući fotografije, čujem glazbu u svojoj glavi i misli me bace natrag u ovu nevjerovatnu zemlju. Putovanja oblikuju moj život, a Kuba je oduševila moje srce i um.
Piše: Kristina Unta Rogić
Blog: Where is Unta
