Ugroženost starijih i nemoćnih

domovi, starije osobe, socijalna skrb
https://www.pxfuel.com/en/free-photo-osonr

Tragedija u Domu za starije i nemoćne osobe „Zelena oaza“ u Andraševcu još je jednom potvrdila nepisano pravilo. Inspekcije i nadzori u Hrvatskoj nigdje ne postoje, ali kad se desi tragedija svi se odjednom dignu na noge. Ministar odmah „odgovorno“ posjećuje mjesto događaja, odjednom se pojavi inspekcija koje 10 godina nigdje nije bilo i počinje potraga za odgovornom osobom.

Oni čija je odgovornost očita izvlače se negiranjem svega i prebacuju lopticu na druge službe i medijska pitanja se uporno vrte u krug. Dolazi do situacije da nitko ne nudi konkretnu izjavu o događaju. Sve lijepo završava nastupom pojedinaca na visokim funkcijama, koji su pravi krivci za nastalu situaciju, u nekoj od informativnih emisija poput „Otvoreno“ i onda možemo slušati izraze kao što su „trebali bi“ ili „moralo bi se“.

Ništa se nije znalo

U nezapamćenom požaru život je izgubilo šest osoba, a rukovodeći kadar pravi se da nitko ništa nije znao o ilegalnom radu doma. Teško je povjerovati kako krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, gradonačelnik Oroslavlja Emil Gredičak i pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo Martina Gregurović nikad nisu čuli kako funkcionira dom koji je imao dozvolu za smještaj 20 ljudi, a u njemu ih je bilo najmanje 50.

U malim sredinama se takve stvari vrlo lako saznaju i sramotno je kako vodeće osobe lokalnih organa bez imalo premišljanja odbacuju sve optužbe. Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković možda se još nije „uhodala“ na svojoj funkciji, ali nije jasno kako ju nisu zabrinuli porazni rezultati kod inspekcijskog rada njenog resora. Deset inspektora na državnoj razini zaduženo je za nadzor gotovo 4000 ustanova, a pučka pravobraniteljica Lora Vidović navela je kako je nadzor proveden u samo 13 posto domova.

Kako ministrica Bedeković nije reagirala na ovakve katastrofalne činjenice? Javnost ne može razumjeti da se i dalje olako shvaća rad u socijalnoj politici nakon grozne tragedije u đakovačkom Centru za socijalnu skrb kada je život izgubilo dvoje djelatnika.

Prema pisanju portala Indeks.hr, ministrica je lani odbila provođenje strože kontrole domova. Razumiju li ti ljudi kakve posljedice nastaju zbog njihovih poteza?

Konkretni problemi

Otvaranje domova za starije i nemoćne osobe postao je jedan od poželjnih biznisa u Hrvatskoj. Kada neka ozbiljna inspekcija ne postoji, vlasnici domova mogu raditi što žele. Nažalost, „Zelena oaza“ iz Andraševca još je jedan u nizu domova gdje je izostala kontrola državnog aparata, a vlasnica je vidjela priliku za dodatnu zaradu.

Još uvijek ne postoje konkretne informacije ako je dom „Zelena oaza“ imao potrebne standarde za svoju djelatnost, ali nakon tragedije otvara se prostor da se prikaže pravo stanje u toj branši. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović još je u svom Izvješću za 2017. godinu uočila katastrofalno stanje u domovima za starije i nemoćne.

Nedostaje medicinsko osoblje u domovima i oni često imaju prekobrojne korisnike. Rade ilegalno i nevjerojatno je da u mnogim slučajevima malobrojna inspekcija zabrani njihov rad, ali oni i dalje nastave primati nove korisnike.  

Liste čekanja su posebna priča. Mnoge starije osobe godinama čekaju na mjesto u domu, a liste su netransparentne s nejasnim kriterijima i redoslijedom dobivanja. Postojeća situacija u državnim, ali i u privatnim, domovima otvara mjesto za mito i dodatne naplate usluga. Novootvoreni domovi koriste manjak smještajnih kapaciteta pa se kao usluge naplaćuju i pranje odjeće, njega ili upisnina. Situacija za obitelji je postala „uzmi ili ostavi“.

Zarada u domovima igra najvažniju ulogu pa je uočen manjak korištenja potrošnog materijala radi ušteda, nude se oskudni obroci i povećana je upotreba sedativa kako bi se manje trošilo na osoblje u noćnoj smjeni.

Korisnicima se lijekovi ne daju na vrijeme i često su prepušteni sjedenju ili ležanju bez uvođenja fizičkih aktivnosti. Nije rijetko ni povremeno slanje štićenika sa zdravstvenim problemima u bolnice, dok mjesečni iznos za smještaj ostaje isti bez obzira na to što štićenika u domu trenutno nema.   

Postoje dvije tabu teme kod domova za starije i nemoćne

Prva je pravo na uzimanje podataka o imovinskom stanju štićenika. Ne postoji regulacija zaštite osobnih podataka, a posebno ranjiva skupina su starije ili nemoćne osobe koje su same i nemaju obitelji. Ugovori koje potpisuje dio štićenika kojima je dom jedina opcija često uključuju nekretnine i prijenos vlasništva. Izostankom inspekcije ovdje se događaju nezakonite radnje o kojima se ne zna mnogo u javnosti.

Druga tabu tema su domovi koji imaju potpisane ugovore s Centrima za socijalnu skrb. Tko regulira preusmjeravanje štićenika u takve domove i postoji li popis tih domova? Javnost bi trebala znati tko ima takve privilegije i na koji način radi.