Izborom Zorana Milanovića za novog hrvatskog predsjednika završili su izbori koje sada možemo gledati kao zanimljiv pokazatelj odnosa snaga za nadolazeće parlamentarne izbore.
Njihov ishod svakako je pokazao kako su građani odlučili poslati poruku. Nastupi Kolinde Grabar Kitarović i njene nepromišljene izjave jednostavno su kažnjeni i Zoran Milanović za svoju pobjedu može zahvaliti prvenstveno lošoj protukandidatkinji HDZ-a.
Postavlja se pitanje kako su savjetnici i izborni stožer još uvijek aktualne predsjednice mogli dopustiti onakvu kampanju. Davati obećanja hrvatskim građanima koja vrijeđaju zdrav razum i rade cirkus od izbora jednostavno je bilo previše. Pozitivno je vidjeti da se među hrvatskim biračkim tijelom nije izgubila kritičnost i volja građana za promjenama.
Završetak izbora poslije objave rezultata posebno treba pohvaliti jer je oboje kandidata prilikom obraćanja javnosti utišalo zviždanje u dvoranama i time je pokazano da u Hrvatskoj ipak postoje određeni demokratski standardi.
Ostaje nam vidjeti na koji će način Zoran Milanović obnašati funkciju predsjednika. Njegova kampanja bila je lišena velikih obećanja koja nadilaze ovlasti predsjednika, a u nastupima pokazao je da je postao mnogo umjereniji i da se može kontrolirati kada je to najviše potrebno. Sjećanja na loše stvari iz njegovog premijerskog mandata još su uvijek svježa i nadamo se da će Milanovićeva arogancija, tvrdoglavost i ego biti po strani prilikom obnašanja nove dužnosti. Prvi test za to je suradnja s premijerom Plenkovićem.
Što nas čeka?
Presjednički izbori pokazali su odnose snaga ljevice i desnice. Desnica je očito polarizirana i ishod budućih događanja u HDZ-u mnogo će reći o smjeru kojim će stranka krenuti. Pošto HDZ čekaju unutarstranački izbori, postavlja se pitanje može li radikalnija struja unutar stranke nanijeti štetu Plenkoviću.
Stier, Kovač i Karamarko najavili su kandidaturu za predsjednika HDZ-a i već početna brojka zainteresiranih i razočaranih kandidata mnogo govori o unutarstranačkim sukobima. Trenutno se traži dežurni krivac za loš izborni rezultat, a Plenković ne prihvaća tu ulogu i sigurno je da će krenuti po još jedan predsjednički mandat. Situacija koju neki mediji nazivaju i “bratoubilačkim ratom” pokazat će stoji li HDZ čvrsto u demokršćanskom centru ili počinje prelazak prema desnoj struji.
Bezobzira na to što HDZ može promijeniti ideološki smjer, u svijesti građana ostaje sve što je učinjeno u sadašnjem mandatu. U njemu smo se nagledali i naslušali praznih obećanja i vidjeli nesposobnost i neučinkovitost države, ali sigurno najviše upadaju u oči afere s ministrima u Vladi. Od ukupno 20 ministarstava, polovica je promijenila ministre.
Nevjerojatne brojke mnogo govore o ključu izbora ministarskog kadra koji nema veze sa znanjem i sposobnostima, ali najviše zabrinjava činjenica da premijer Plenković u gotovo svim slučajevima nije bio spreman razriješiti svoje suradnike. Veći dio njih imao je teret afera i kriminalnih radnji, no ni to nije bilo dovoljno da se “proeuropski” orijentiran premijer sjeti upotrijebiti standarde i vrijednosti EU kako bi iste ministre smjenio.
To je učinjeno tek pod pritiskom javnosti i takva djelatnost Vlade i premijera pokazuje da je prošli mandat bio daleko od rada koji zastupa interese građana. Uzmemo li još u obzir da Miroslav Škoro planira osnivanje stranke, HDZ će imati tešku zadaću da uvjeri građane kako trebaju dobiti još jedan mandat.
Puka slučajnost s lijeva
Ljevica je Milanovićevom pobjedom dobila snažan zamah i Bernardiću je širom otvoren prostor za stvaranje moćne koalicije koja može odnijeti pobjedu na nadolazećim izborima. Netko tko prati razvoj događaja od dolaska Bernardića na čelo SDP-a može primijetiti kako su se nevjerojatne okolnosti odigrale.
Bernardić, zbog kojeg je SDP prije nešto više od godinu dana bio na koljenima, sada ozbiljno najavljuje pobjedu. Dolaskom na mjesto predsjednika SDP-a napravio je potpunu devastaciju u stranci svojom samovoljom i nesposobnošću te uzrokovao masovno napuštanje stranačkih redova.
Igrom slučaja, zbog loše konkurencije u stranci HDZ-a, SDP je neplanirano ostvario dobar rezultat na europskim izborima, a sada je pobjedom Milanovića zbog loše protukandidatkinje širom otvorio vrata pozitivnom ishodu na parlamentarnim izborima.
Nesposoban predsjednik stranke s manjkom političkih vještina i znanja ni kriv ni dužan postigao je uspjeh koji zamagljuje njegovu aferu s financiranjem MBA diplome i nedemokratsko upravljanje strankom. Može li takva osoba biti predvodnik ljevice?
Uzevši u obzir da se treće opcije nisu previše iskazale na postojećim izborima, imamo li uopće mogućnost nadati se nečemu dobrom?
