Efekti krize gospodarstva uvijek se transferiraju i na samu političku arenu te nerijetko utječu na rezultate brojnih izbora
Neupitno je da cijeli svijet očekuje ogromna gospodarska kriza u narednim godinama. Vrlo vjerojatno puno veća od one iz 2007. i 2008. godine. Coronavirus mete sve pred sobom pa tako i brojna svjetska gospodarstva.
Ipak, u ovom trenutku nikome gospodarstvo nije prioritet (osim Donaldu Trumpu koji usprkos svim upozorenjima stručnjaka iz vlastitog kriznog stožera za Coronavirus najavljuje vrlo skoro ponovno „otvaranje SAD-a“). Prioritet je, ili bi barem svima trebao biti, zdravlje ljudi, pa čak i pod cijenu gospodarstva, koje je ionako umjetna ljudska tvorevina kojoj se predaje preveliki bogomdani spasonosni status, ali to je predmet za neku drugu raspravu.
Hrvatsku također očekuje velika kriza. Najviše se to može iščitati, ali ne samo, iz projekcija za ovogodišnju turističku sezonu koja će, najblaže rečeno, biti najslabija unazad dosta godina. Premda nas ne bi čudilo da i za ovu turističku sezonu „eksperti“ izađu sa statističkim podacima kako se radi o rekordnoj sezoni po svim relevantnim parametrima, kao što to naime već rade godinama, makar svi koji se turizmom u Hrvatskoj bave upozoravaju da je gostiju godinama vidno manje. Ali statistika je, kao što bi to rekao nekad poznati sportski komentator, a danas samo ugledni preprodavač nogometnih ulaznica, Drago Ćosić, „kao bikini, otkriva puno, ali ipak ne sve“.
Efekti krize gospodarstva uvijek se transferiraju i na samu političku arenu te nerijetko utječu na rezultate brojnih izbora. Sjetit ćemo se da je Obamina pobjeda 2008. godine uvelike bila određena tadašnjom ekonomskom situacijom i velikom krizom u koju je SAD upao pod republikanskom administracijom (Busha mlađeg).
Isto tako, 2018. godine Pokret 5 zvjezdica postaje relativnim pobjednikom izbora u Italiji, nakon što je Italija upala u sve veće i veće gospodarske probleme. Bezbroj je takvih primjera diljem kugle zemaljske, ali Hrvatska nekako uvijek odskače od ostalih po tom pitanju, iako je i kod nas bilo sličnih situacija (e.g. pobjeda Milanovićeve „Kukuriku koalicije“ 2011. godine).
Izbori najesen. Što nas očekuje?
Prema svim parametrima, HDZ kao trenutno vladajuća stranka na jesenske parlamentarne izbore (pitanje je hoće li se i kada uopće oni održati) trebala bi ući kao stranka krivac za loše ekonomsko stanje države, a to su situacije kad oporba maksimalno profitira po pitanju osvojenih mandata, apsolutno neovisno o političkom programu koji nude. Situacija u Hrvatskoj gotovo sigurno neće slijediti taj obrazac, za što postoji nekoliko vrlo dobrih pokazatelja i racionalnih (koliko god nešto može biti racionalno u ovoj potpuno iracionalnoj situaciji) objašnjenja.
Naime, premijer Plenković će najesen zasigurno u izbornu utrku startati s „pole positiona“ što je samo unazad mjesec dana izgledalo kao znanstvena fantastika. Ali zbog niza (ne)sretnih događaja Plenković je svoju poziciju čak i osnažio. Naime, ukoliko HDZ uistinu najesen ostvari pobjedu i uspije zadržati parlamentarnu većinu te ponovno formira vladu, Plenković će morati napisati nekoliko podužih pisama zahvale jer mu je sudbina, čini se, bila vrlo blagonaklona u političkom smislu.
Razlozi HDZ-ovog (potencijalnog) političkog uskrsnuća
Plenković se prije svega mora zahvaliti bivšoj predsjednici Grabar-Kitarović što je izgubila predsjedničke izbore. Teško je i zamisliti kakvu bi sve štetu ona svojim javnim istupima u ovoj „Coronakrizi“ (uz dužno poštovanje bivšoj predsjednici) prouzročila ugledu HDZ-a, ali i cijele Hrvatske. Za sada, prema Plenkoviću, više nego korektni predsjednik Milanović, prvi je „dar s neba“ za aktualnog premijera.
Drugo pismo zahvale premijer će morati poslati bivšem ministru zdravstva Milanu Kujundžiću koji je bio toliko nemaran (u najmanju ruku) kod prikrivanja tragova u svojim nekretninskim malverzacijama da su mediji (kojima se Plenković također mora zahvaliti) vrlo lako Kujundžića raskrinkali što je dovelo do neophodnog razrješenja tadašnjeg ministra zdravstva. Vili Beroš kao Kujundžićeva zamjena, zbog načina kako se nosi s krizom oko Coronavirusa, postao je pravi „heroj nacije“ te on samostalno diže HDZ-ov (a posredno i premijerov) rejting. Riječ je o drugom „daru s neba“ za Andreja Plenkovića.
Zahvale će Plenković morati uputiti i svojem protukandidatu na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, Miri Kovaču. Neupitna je činjenica da je uvjerljiva Plenkovićeva pobjeda na tim izborima, prvenstveno zbog Kovačeve potkapacitiranosti, ojačala premijerov rejting, ali i pregovarački potencijal u neminovnom postizbornom ciklusu „potrage za parlamentarnom većinom“. Kovač i njegova „vesela družina“ iz „Hrvatskog HDZ-a“ Plenkovićev su treći „dar s neba“.
U konačnici, najduže pismo zahvale predsjednik HDZ-a morat će uputiti šefu oporbe i predsjedniku SDP-a, Davoru Bernandiću. Bernandić, naime, svakim svojim istupom u javnosti pokazuje kako bi to izgledalo da je on na čelu izvršne vlasti u Hrvatsko od čega svakog građanina uhvati jeza. Plenković je u usporedbi s Bernandićem, politički „space shuttle“, makar vjerojatno svakom Hrvatu dođe suza na oko kad shvati da je to jedini izbor koji trenutno imamo. Davor Bernandić kao šef oporbe je, stoga, četvrti i posljednji „dar s neba“ hrvatskom premijeru.
Coronavirus će nestati, ali HDZ ostaje
Coronavirus je Plenkovićev spas, a ne nekakva zla kob, što je bilo realno za očekivati. Način na koji se Stožer za civilnu zaštitu predvođen ministrom Berošom nosi s opakim virusom je naišao na posve opravdane pohvale sa svih strana, ali ono što malo ljudi, pa i medija, uviđa jest činjenica da na račun Stožera političke poene kupe, kako Plenković, tako i HDZ.
Inače, Plenkovićeve mjere za spas gospodarstva mogu se okarakterizirati kao korektne (zasluge idu prvenstveno ministru financija Mariću), makar je onaj prvopredstavljeni paket mjera bio tragikomičan, ali ono što treba pohvaliti jest vladin P.R. kojim su te mjere prikazali kao najbolje mjere u povijesti hrvatskog gospodarstva, što zasigurno nisu. Takvoj percepciji mjera pomogla je i oporba svojim (ne)činjenjem te „življenjem u oblacima“.
Vrijedi u konačnici zaključiti da ćemo Coronavirus zasigurno, prije ili kasnije, zajedničkim snagama pobijediti. Život će se jednoga dana vratiti u normalu (iako bismo se trebali zapitati želimo li se vratiti u normalu u kojoj uništavamo prirodu i bitna nam je samo maksimizacija profita) i sve će se ponovno stabilizirati. Drugim riječima, Coronavirus će nas prestati ugnjetavati, ali ostat će, nažalost, jedan virus koji u hrvatskom društvu postoji već 30 godina i koji je puno opasniji od same Corone te protiv njega ne postoji niti lijek, a niti cjepivo. Taj se virus zove HDZ.
