Milan Bandić očigledno nije dobro razumio parolu radikalne feministice Kate Millet „osobno je političko“ te je politiku Grada Zagreba maksimalno poistovjetio sa svojim privatnim interesima i interesima svojih najbližih.
„Uzalud vam trud svirači“, poručio je zagrebački gradonačelnik Bandić prosvjednicima koji su se okupili ispred kina Europe. Okupili su se kako bi izrazili nezadovoljstvo činjenicom da Grad planira kino zatvoriti na neodređeno zbog navodne renovacije. I nije ovo prvi put da Bandić poručuje građanima nešto u ovom stilu. Njegova sreća i ego kao da eksponencijalno rastu što su građani nezadovoljniji. Tada je u stanju pokazati kolikom moći, zapravo, raspolaže. A pozicija zagrebačkog gradonačelnika je, nemojmo se zavaravati, jedna od najmoćnijih funkcija u Hrvatskoj.
Privatni interesi ispred javnih
Milan Bandić očigledno nije dobro razumio parolu radikalne feministice Kate Millet „osobno je političko“ te je politiku Grada Zagreba maksimalno poistovjetio sa svojim privatnim interesima i interesima svojih najbližih. Čak i slijepac može vidjeti da je „nešto trulo u Zagrebu gradu“. Ali Milana to ne sprječava da nastavi po svome jer ima neosporni izborni legitimitet koji mu nitko ne može oduzeti.
No, daje li mu taj izborni legitimitet baš pravo da Zagrebom vlada apsolutistički? Može li pod krinkom izbornog legitimiteta sumanuto trošiti novce svojih građana na „kapitalne projekte“ koje će u glavnini slučajeva izvršavati ljudi od njegova najvećeg povjerenja jer tko je ikada čuo za javni natječaj? Može li Bandićev izborni legitimitet opravdati zašto će zagrebačka žičara, ako se ikada napravi, biti najskuplja na svijetu? Odgovore na ova pitanja pronađite sami.
EU fondovi, što je to?
Grad Zagreb i EU fondovi su kao dva usporedna pravca, nikad se ne dodiruju. Sva velika gradska ulaganja u posljednjih desetak godina uglavnom su platili građani grada Zagreba putem prireza. S obzirom da je zagrebački prirez nehumano visok (18%), možete zamisliti što je sve to moglo financirati. Ali čemu strah od EU fondova? Ne postoji li u administrativnom odjelu Grada Zagreba netko tko je u stanju napisati kvalitetan projekt koji bi osigurao sredstva iz EU fondova?
Naravno da nije riječ o tome. Glavni je razlog povezan ponovno s privatnim interesima pojedinaca. U slučaju izvršenja projekta za koji su osigurana sredstva iz EU fondova potrebno je podnositi redovita i detaljna izvješća o tome što se i kako radi te koliko je novaca potrošeno. Drugim riječima, nema muljanja. Ne može se cijenu projekta prikazati duplo skupljom negoli je stvarna cijena samo kako bi određeni „kumovi“ dobili svoju „pinku“. Ovoj gradskoj upravi, stoga, EU fondovi nisu u interesu. Lakše je pronalaziti loša opravdanja zašto se oni ne koriste, negoli poštovati striktne procedure.
Samoočuvanje na vlasti kao nepobitni imperativ
Bandić je spreman udovoljiti svakome, ako je to u njegovom interesu. Točnije ako je to u interesu njegova samoočuvanja (na vlasti). Bandić pomalo hobbsijanski pristupa ideji samoočuvanja koja je za njega najviša vrijednost. Dokazao je to nebrojeno puta. Koliko smo puta mislili da je gotov i da neće pronaći način pa se poput feniksa u posljednjoj sekundi podigao iz pepela. Sve za vlast, vlast nizašto.
Tako da će Bandić, ako to bude smatrao oportunim, odustati i od ovog nauma vezanog za kino Europu te će, vrlo lako moguće, sebe predstaviti kao spasitelja Zagrepčanki i Zagrepčana. U duhu „prosvjećenog apsolutizma“ kao nebrojeno puta dosada doći će Sv. Milan i izbaviti svoje podanike od nevolja. Nevolja koje je sam zakuhao. Ali tako je još i slađe.
Dr. Bandić
Nemojmo zaboraviti, Bandić će uskoro postati (najvjerojatnije) počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu radi svog „neizmjernog doprinosa razvoju samog Sveučilišta“. Ako pod taj neizmjerni doprinos uzmemo ispadanje Zagrebačkog Sveučilišta iz kruga najboljih 500 sveučilišta u svijetu, tada je Bandić sigurno zaslužio takvu nagradu. No, po toj je logici rektor Boras zaslužio barem 10 takvih počasnih doktorata, ali nećemo cjepidlačiti.
Bandić će se tako pridružiti uglednicima koji su prije njega dobivali počasne doktorate Sveučilišta u Zagrebu; Lavoslavu Ružički, Vladimiru Prelogu, Nielsu Bohru i – Draganu Čoviću!? Ali kako je sam Bandić rekao: „Bandiću ne trebaju nagrade, nagrade trebaju Bandića“. I zaista, Sveučilištu u Zagrebu potrebno je samo još da dobije tu čast da se ime Milana Bandića pronađe među njihovim počasnim doktorima. Možda je to put ka povratku među 500 najboljih sveučilišta svijeta.
