Da ne bi bilo da se o Vukovaru priča samo na dan obljetnice njegova pada. Ili kako kroz vukovarsku sudbinu vidjeti jedini put za napredak.
Vukovar svaki dan oplakuje gotovo 3 tisuće ljudi koji su izgubili život u agresiji na taj grad. Brojni još uvijek ne znaju gdje su im najmiliji, a i oni koji su pokopali svoje sestre, braću, supruge ne mire se sa činjenicom da je prošlo gotovo 30 godina od zločina za koji su rijetki odgovarali.
Toliko godina nakon rata Hrvatska i dalje traga za nestalima i ubijenima u velikosrpskoj agresiji. Najdugotrajniji podsjetnik na rat je 150 masovnih grobnica. Hrvatska je posljednjih godina intenzivirala potragu (https://branitelji.gov.hr/vijesti/potraga-za-osobama-nestalim-u-domovinskom-ratu-na-podrucju-hrvatskoga-podunavlja/3475), a samo sa šireg vukovarskog područja još se uvijek kao nestalo vodi više od 500 ljudi. Za nestalima se traga na 150 mjesta mogućih masovnih grobnica, provode se terenska istraživanja na i svako malo se pronalaze ostaci ubijenih tijekom okupacije Vukovara.
Pronalazimo i identificiramo nestale, ali ne radimo to kada su u pitanju krivci za njihovo nestajanje – počinitelji zločina. Od 90-ih je pokrenut postupak protiv više od tri i pol tisuće osoba, optužene su dvije tisuće, a pravomoćno osuđene su 643 osobe.
Istraživačko tijelo za Ovčaru osnovano tek lani
Još strašnije zvuči činjenica koju je nedavno iznio vukovarski gradonačelnik, Ivan Penava. Ustvrdio je da je tek 2018. osnovano hrvatsko istraživačko tijelo za Ovčaru! Što se čekalo 27 godina?! Ratni ministar zdravstva, Andrija Hebrang, je u više navrata isticao kako je proces trebao početi mnogo ranije, a za svega 640 osuđenih za više od sedam tisuća civilnih žrtava drži odgovornim političku klimu koja briše stvarne činjenice Domovinskog rata.
Sve su te brojke pogotovo tragične za one koji i danas tragaju za članovima obitelji.
Nedavno je na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana u Vukovaru upisano 2717 imena poginulih u Vukovaru. Nakon 28 godina se došlo do koliko-toliko konačnog popisa ubijenih 1991. godine. Župnik vukovarske Župe svetih Filipa i Jakova, fra Ivica Jagodić kazao je da je ostavljena mogućnost dodavanja imena ako se dođe do novih saznanja. A to je lako moguće. Tomu u prilog ide i priča iz Bogdanovaca gdje su prije dvije godine prilikom radova na izgradnji kanalizacijske mreže, na svega metar i pol dubine, pronađena tijela ubijenih u agresiji. Tko ih je ubio? Službeno se ne zna.
Isto kao što je u u očima pravosuđa nepoznato tko je zapovijedao razaranjem Vukovara. Nisu odgovarali na brojni silovatelji i pljačkaši. A kako se država može zvati pravnom ako takvi nisu odgovarali za počinjeno?
U dijelovima Hrvatske koji su oslobođeni vojnim akcijama ima onih koji su činili zločine, kazat će vam to prilikom tužnih obljetnica u svakom ratu okupiranom mjestu. Imenovat će ih i pokazati kuću.
Vukovar je u hrvatske granice vraćen mirnom reintergracijom. Time je još očitije i zbijenije stavio pod isti krov žrtvu i agresora.
Izbjegnimo alibi u 2040.
Neki će se zapitati čemu još jedan tekst o nečemu što je bilo prije 25, 30 godina? Da, valja gledati u budućnost. Da, valja pokušati ovo krhku državu učiniti funkcionalnom. Da, valja pružiti optimizam mladima i ne trovati ih temama koje su starije od njih samih. Da. Sve to valja. I sve to treba. Uime napretka i razvoja. Ali toga nema bez sloge. A sloge nema dok su žrtva i agresor pod istim krovom. Sloga se rađa kada nastupi pomirenje. A pomirenje može nastupiti tek kada netko prizna što je učinio. I kada se ispriča i zatraži oprost.
Opet zvuči dosadno? Da, zaista zvuči. Jer se to trebalo dogoditi prije 20-ak godina. Pa se danas o tome ne bi niti pisalo niti govorilo. Ali se nije dogodilo. Zato o tome treba danas pisati i govoriti. Da se ne bi moralo o tome govoriti za još 20 godina. Kako će tek zvučati kada budemo neriješene račune iz 1990-ih izvlačili kao razlog što ne napredujemo u 2040. godini?!
Mislite li da su korupcija i neučinkovito pravosuđe glavni kamen spoticanja napretka? Jesu. A ovdje, u Vukovaru i vukovarima diljem Hrvatske ta priča počinje i mora završiti.
F. M.
