Pismo namjere za uvođenje eura Hrvatska je proslijedila u Bruxelles i sada se očekuju nove informacije o daljnjoj proceduri
Ministar Marić je u nedavnom intervjuu izjavio kako se može dogoditi da 1. siječnja 2024. euro postane hrvatska valuta, ali tu se radi samo o mogućnosti. Pred Hrvatskom je sigurno dug i težak put jer treba ispuniti niz kriterija kako bi se promjena valute izvršila s minimalnim „šokovima“ za našu ekonomiju.
2007. godina – ogledni primjer
Učiti na primjerima država koje su već u eurozoni je poželjno jer je odabir trenutka uvođenja eura ključni potez za Hrvatsku. Zbog toga se potrebno osvrnuti na 2007. godinu jer se tada dogodilo da je Slovenija od 1. siječnja uvela euro, a Estonija i Litva su se odlučile na odgodu i produžile su rok.
Za Sloveniju tada nisu postojale poteškoće jer je ispunjavala sve kriterije, a po standardu je bila blizu europskom nivou što je osiguralo lakši ulazak u eurozonu bez izraženijih ekonomskih problema.
U Sloveniji je još u ožujku 2006. krenulo dvostruko označavanje cijena, a svi zaposleni su bili informirani kakve će biti njihove plaće u eurima. Informiranje javnosti je vrlo intenzivno provedeno, a dodatni element transparentnosti u pripremi za uvođenje eura je bio sporazum potpisan od strane petstotinjak tvrtki kojim su se obvezale kako neće biti dizanja cijena. Istodobno su slovenske udruge potrošača s početkom 2007. počele objavljivati crne liste trgovaca i pružatelja usluga koji su dizali cijene robe i usluga za više od 6 posto.
Po slovenskom primjeru se vidi kako udruge potrošača i građani moraju imati ključnu ulogu prilikom uvođenja eura.
Duži period za Litvu
Litva i Estonija su se odlučile povući i pričekati povoljniji trenutak. Estonija je od 1.1.2011. uvela euro, dok je Litva ulazak u eurozonu ostvarila tek 1.1.2015.
U Litvi je još 2005. bila osnovana posebna komisija zadužena da osigura uvjete za uvođenje eura.
Nacionalni plan za uvođenje eura
Radne grupe unutar komisije su pripremale nacionalni plan za uvođenje eura i rukovodile su informiranje javnosti putem službene strategije. Sastojale su se od vladinih institucija, predstavnika Narodne banke te predstavnika potrošača, poslodavaca i poslovnih udruga.
Komisija je bila odredila neke od principa koji se moraju poštovati prilikom uvođenja eura: sve transakcije u litasima su bile valjane tek nakon konverzije u euro, konverzija se radila prema službeno utvrđenoj stopi, a zaštita potrošača je značila poduzimanje mjera kako bi se napravila prilagodba cijena, plaća, mirovina i socijalnih davanja tijekom procesa konverzije.
Kompletne troškove pripreme za uvođenje eura (npr. tiskanje novčanica, izrada kovanica, nova struktura sustava plaćanja) preuzela je litavska Narodna banka.
U prosincu 2006. litavska vlada je zbog problema s ispunjavanjem uvjeta odobrila novi plan za usklađivanje koji je produljio rok za uvođenje eura nakon 2010. godine. To je učinjeno zbog visoke stope inflacije od 12.7 posto. Nadolazeća ekonomska kriza je 2010. dodatno pomaknula rok na 2014. godinu. Litva je uspjela već 2013. ispuniti sve uvjete, osim deficita BDP-a koji je iznosio 3,2 posto. U 2014. svi su kriteriji bili ispunjeni i Europski parlament je 16. srpnja 2014. izglasao potvrdu litavskog usvajanja eura što je službeno započelo s 2015. godinom.
Učinci ulaska?
Litva je dobar primjer zemlje koja je ušla u eurozonu jer je to učinila posljednja od svih zemalja članica i ima standard koji je blizak našem. U Litvi je prosječna plaća oko 500 eura što je realno blizu prosječne plaće u Hrvatskoj, a prema kvaliteti života svaki peti Litavac je u riziku od siromaštva i svako treće kućanstvo se smatra siromašnim (izvor:www.lbt.lt).
Litavska Narodna banka je procijenila kako se BDP zemlje povećao za 1,3 posto od ulaska u euro zonu.
Još neki od učinaka su razvitak tržišta nekretnina, rast plaća od 5 posto, povećanje trgovine te stabilnost i olakšano poslovanje.
Iako uvođenje eura u Litvi ima i svoje simbolično značenje zbog odnosa s Rusijom, ipak treba reći da su pozitivni učinci vidljivi.
Možda je jedino upitno jesu li građani zaista osjetili ove pozitivne brojke. Uostalom, uvijek su troškovi života dobar pokazatelj kao što je i ova statistika.
Hrvatskim građanima je zasad najvažnije da prate tijek pregovora i da budu aktivno uključeni.
Izvori:
https://www.economist.com/the-economist-explains/2014/12/16/why-lithuania-is-about-to-adopt-the-euro
https://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania_and_the_euro
https://www.numbeo.com/cost-of-living/country_result.jsp?country=Lithuania
https://www.lb.lt/en/news/are-lithuanian-residents-happy-in-their-own-country
https://www3.mruni.eu/ojs/intellectual-economics/article/view/1200
