Danas nikome od njih nije dobro osim njihovim političkim očusima. Njima je svima odreda u ovoj državi dvije imenice i jednog veznika dobro.
Ništa se ne događa slučajno. Teško je stoga objektivnog promatrača uvjeriti da se baš slučajno poklopilo da se u svega nekoliko dana dogodi niz istupa i nastupa, a da se ne pokuša pronaći zajednički nazivnik.
Čelnik (sve više samoprozvani) jedne nacionalne manjine izjavi da je zemlja u kojoj živi destabilizator u susjedstvu.
Koji dan kasnije vojnici države čiju manjinu zastupa pokušaju nenajavaljeno ući u tu “destabilizirajuću” zemlju (možda s namjerom da je pomognu stabilizirati?).
A potom čelnik države iz koje ti vojnici krenuše, stupi na teritorij treće države. Došao u grad koji je, među ostalim, poznat i po desantu prije tri četvrtine stoljeća.
Intermeco
Tu treću državu na papiru čine tri naroda: njegov, ovaj “destabilizirajući” i treći – većina u državi. U državi u kojoj većina živi s “destabilizirajućima” u jednom entitetu, a oni prvi imaju svoj entitet.
Ratovali su oni svi protiv svih (pa i među sobom) prije četvrt stoljeća (a ne slažu se ni danas, uglavnom politički oci, točnije očusi) i baš se u tom “desantnom” gradu isplelo tada čudnovato klupko.
To područje (koje je unutardržavnom podjelom u dijelu kojim vladaju “destabilizirajući”, a većina su ovi što drže drugi entitet) su krajem rata oslobodili ovi što dijele entitet od ovih što imaju svoj entitet. Danas nikome od njih nije dobro osim njihovim političkim očusima. Njima je svima odreda u ovoj državi dvije imenice i jednog veznika dobro.
Koja je ono godina?
Došao je, dakle – tamo gdje (po njegovim riječima) nikad nije došao nijedan knez, kralj, predsjednik ili premijer njegove države – i izjavio da ih nikada ne smiju ovi što dijele onaj drugi entitet nazivati agresorima.
Usput, bio je i u susjednom mjestu, blizu ovog “desantnog”. Posjetio je tamo rodnu kuću čovjeka koji je neposredno pokrenuo Prvi svjetski rat. I kazao da narod nikada neće zaboraviti njegovo junačko djelo.
Godina je 2019.
Tamo na zapadu.
F. M.
