Nakon što je institucija Predsjednika RH u posljednja dva mandata prešla put od „fikusizacije“ do „estradizacije“ funkcije, logičan slijed bila bi njezina krajnja „ridikulizacija“.
Kad je u travnju ove godine Volodimir Zelensky postao predsjednikom Ukrajine, cijeli je svijet ostao u čudu. Glumac koji je u humorističnoj seriji glumio predsjednika postao je stvarnim predsjednikom Ukrajine i to možda u najizazovnijem trenutku Ukrajinske povijesti od njezine neovisnosti (op.a. aneksija Krima).
Slična se situacija dogodila i u SAD-u s Donaldom Trumpom koji je isto bio više TV zvijezda negoli političar, ali Zelenskyev primjer ipak nema konkurencije. Nitko nije vjerovao da je tako nešto moguće, ali se to svejedno dogodilo. Dokaz je to da i politika još uvijek može biti krajnje neizvjesna i nepredvidljiva pojava.
Predsjednička utrka odjednom je zanimljivija
Reći će cinici (kakvih je na našim prostorima stvarno puno, ali iz potpuno opravdanih razloga) da se ta nepredvidivost politike ipak ne odnosi na Hrvatsku jer kod nas uvijek pobjeđuju i vladaju isti. I vjerojatno su u pravu. Kod nas je nemoguće očekivati da će se dogoditi „Zelensky efekt“. Ili možda ipak nije?
Kandidata će na nadolazećim predsjedničkim izborima biti strahovito mnogo. U Državnom izbornom povjerenstvu „strahuju“ kako će svi ti kandidati uopće stati na izborni listić. Trenutni kandidati su Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Miroslav Škoro, Dalija Orešković, Ivan Pernar, Mislav Kolakušić, Katarina Peović, Dejan Kovač, Vlaho Orepić, Tomislav Panenić, Ava Karabatić, Ante Simonić, Goran Jurišić, Anto Đapić te Antun Babić (valjda nitko nije zaboravljen). Više nego dovoljno za nogometnu ekipu.
Posljednja u nizu objavljenih kandidatura je ona Davora Jurkotića, riječkog komičara i voditelja poznatog po serijalu „Bele Udovice“ na Kanalu Ri (kasnije i na Nova TV pod nazivom „Bijele Udovice“) te emisiji „U zdrav mozak“ koja je počela kao dio „Belih udovica“, ali nastavila kao zasebni medijski projekt. Jurkotićeva kandidatura nudi zabavnu kampanju, ali može li se iz svega toga izroditi i nešto više?
Za predsjednika: Davor Jurkotić
Kad su Jurkotić i njegov vjerni partner Ivan Corneretto na Korzu u Rijeci objavili Jurkotićevu kandidaturu za predsjednika izvevši pravi „glazbeno-komično-scenski“ spektakl, ljudi su bili uvjereni da se radi samo o odličnoj šali (poznavajući Jurkotića i Corneretta još je uvijek moguće da se radi samo o šali). Ipak, kako je vrijeme odmicalo ta je objava kandidature počela poprimati sve ozbiljnije konture.
Jurkotić je najavio i novu sezonu emisije „U zdrav mozak: predsjednik“ koja bi mu trebala poslužiti kao izvrstan marketinški trik za popularizaciju kampanje. U novoj će sezoni „zezati“ brojne poznate ličnosti (već smo imali priliku vidjeti kako na Jurkotićeve fore padaju Hloverka Novak Srzić i Žarko Radić), a Corneretto (koji je ovaj put preuzeo pseudonim Rećimir Arnautović) će na ulicama Zagreba intervjuirati brojne osobe (od poznatih do korejskih turista).
Ridikulizacija predsjedničke funkcije
Nakon što je institucija Predsjednika RH u posljednja dva mandata prešla put od „fikusizacije“ do „estradizacije“ funkcije, logičan slijed bila bi njezina krajnja „ridikulizacija“. Za tako nešto sposoban je isključivo Davor Jurkotić koji jedini može dobiti epitet „hrvatskog Zelenskyog“. Škoro bi „strašno“ htio taj epitet, ali on nije antisistemski kandidat kako se pokušava prikazati, već upravo dijete tog „sistema“ i profesionalni političar, koliko god on od toga bježao.
Jurkotić je u intervjuu kojeg je dao za portal Riječanin najavio da planira ukinuti neposredni izbor Predsjednika (najavljivao je i brojne druge stvari poput legalizacije svih droga, ali o tome ipak nećemo) što, bez obzira što ne spada pod direktne ovlasti Predsjednika, uopće nije iracionalna ideja. Izbori za Predsjednika jedini su izbori u Hrvatskoj (uz one za EU Parlament koji su, ipak, druga priča) na kojima se kandidat bira prema modelu Hrvatske kao jedinstvene izborne jedinice.
To bi značilo da Predsjednik RH ima daleko najveći izborni legitimitet od svih dužnosnika, a gotovo nikakve ovlasti. Umjesto povećanja ovlasti (koje predlaže Škoro) što bi vodilo autorizaciji našeg političkog sustava, puno logičnije bi bilo ukinuti neposredne izbore za Predsjednika i delegirati Sabor da ubuduće 2/3 većinom izabere novog Predsjednika. To ne bi dovelo do opadanja razine demokracije u Hrvatskoj, s obzirom da je dosadašnja demokracija ionako bila samo privid, barem kad su Predsjednički izbori u pitanju.
Koliko stvarno može Jurkotić?
Pitanje je koliko Jurkotić (a i svi ostali kandidati zapravo) može zaprijetiti vodećoj trojci (Grabar-Kitarović, Milanović, Škoro) s obzirom na nevjerojatnu količinu medijske pristranosti prema tim kandidatima te potpunu marginalizaciju ostalih koji su kandidaturu objavili. Jurkotić je svakako u nešto boljem položaju od svih ostalih iz tzv. „drugog pota“ jer je medijski interesantan i iznimno zabavan, a ne odmaže mu svakako niti nova sezona „U zdrav mozak“ koja će ga držati u fokusu, barem više negoli ostale.
Ipak, neovisno o svemu navedenom, Jurkotić ne može postati novim Predsjednikom Hrvatske jer iza sebe nema stranačku mašineriju (nije imao ni Zelensky), jer će u kampanji raspolagati značajno manjim novčanim sredstvima od svojih protukandidata (kao i Zelensky) te zato jer nije profesionalni političar nego obični komičar (baš poput Zelenskyog). Drugim riječima, Jurkotić ne može pobijediti jer nitko ne vjeruje u mogućnost njegove pobjede i svi se smiju na samu pomisao takvog raspleta. Nitko nije vjerovao Zelenskyom te su se i njemu svi smijali. Kao što bi rekao Bob Monkhouse: „Well, they’re not laughing now, are they?“
