Trebao je otići od Dinama da bi mu se ostvario san da Dinamo uspije i da svi pamte da je to bilo u eri u kojoj je on stolovao.
Samo jedan jedini čovjek na kugli zemaljskoj ima podvojene osjećaje nakon večeri u kojoj je Dinamo izbacio Viktoriju Plzen.
Samo jedan čovjek, tamo u hercegovačkom kršu, slavi i korak više od prekida polustoljetnog prokletstva, ali istovremeno je tužan jer…
A je** ga, nije bio tamo gdje je fešta.
A zaslužio je. A opet, istovremeno, ne bi se ništa od ovog dogodilo da je on ostao tamo gdje je bio do početka listopada kada je zbrisao u svoju drugu domovinu gonjen optužbama da je nenogometne stvari činio u nogometu.
Zašto je zaslužio biti na Maksimiru 21. veljače 2019.?
Pa zato jer je tata slagao, preslagivao, rušio i opet gradio momčad iz godine u godinu. I uvijek u Europi – ćorak. Utješna nagrada, HNL naslov bio je uvijek tu, to nije problem. Ali Europa…
Nikako i nikako. On jest biznismen kojem je lova bitna. O, vrlo mu je bitna. Ali, je istovremeno emotivni egoist kojem je ljubav sve i iznad svega. A druga priča je što svoju ljubav prema Dinamu, još otkad je bio u Bad Blue Boysima, fiksira time da za njegove vladavine Dinamo učini što nikada nije.
Igrao mu je voljeni klub jeseni i jeseni u Europi, time si je osiguravao stabilan proračun i dovodio igrače s kojima se nadao učiniti iskorak. Ali uvijek je, dok je šefovao, koji euro više prevagnuo tomu da igrača proda, a u svlačionicu nastani slabijeg, a plaćenijeg stranca. I iskoraka nije bilo.
Njegov odlazak iz Dinama je najbolji transfer
A dušu bi Ciganima prod’o da mu se ime pamti i da najzagriženiji navijači Dinama priznaju da im je on donio proljeće, da su u njegovoj eri pobijeđeni Česi i da se u njegovoj eri igrala junačka partija protiv Benfice u osmini finala Europske lige.
Sve bi dao, a ništa od toga nema. Preko granice prati kako se u Maksimirskoj 128 njegovo ime niti ne spominje.
I zato su uspjeli. Zato jer je otišao. Zato jer je tek njegovim odlaskom Dinamo postao zdrav klub u kojem je glavna trenerova. Zato jer je tek njegovim odlaskom Dinamo dobio igrače koji ne gledaju kivno na drugoga zbog velike razlike u ugovorima. Zato jer su tek njegovim odlaskom Dinamovi seniori usmjereni isključivo na nogomet.
Njegov odlazak preko grane je, čini se, nekom donio i veće olakšanje nego njemu samome. Spasio je klub koji voli, kako zna reći, više od svega.
Trebao je otići od Dinama da bi mu se ostvario san da Dinamo uspije i da svi pamte da je to bilo u eri u kojoj je on stolovao.
I sada mu se san ostvario. A njega nema tu da šušne tamburašu 100 eura i povede pjesmu Ne može nam niko ništa…
F. M.
