Devedeset minuta regularnog dijela, 30 minuta nadoknade i rulet jedanaesteraca bili su potrebni da riješe pitanje putnika u četvrt finale, a pobjednik je Hrvatska! Utakmica teška za gledanje, ali kada se sve zbroji i oduzme, ostanak u natjecanju jedino je što vrijedi. Hrvatska je među 8 najboljih reprezentacija svijeta, tamo gdje pripadamo i želimo biti.
Da će biti lako nitko se zasigurno nije zavaravao, ali da će prolaz Hrvatske koja je bila favorizirana protiv Danske toliko dugo visjeti na niti, također nije bilo za pretpostaviti. Šokantno otvaranje utakmice primljenim pogotkom ubrzo je neutralizirano na drugoj strani, a nakon što Dalićevi izabranici nisu iskoristili nekoliko prilika za prelazak u vodstvo, utakmica je polako počela sve više izgledati kao da nećemo dobiti pobjednika u regularnom dijelu. Na kraju je predstava Hrvatske negativno ocijenjena od strane stručnih komentatora premda ni kod njih nije bilo skrivanja oduševljenja ostvarenim rezultatom. Danci jesu imali svoje prilike, no ukupan dojam teško da može otići na njihovu stranu, Hrvatska je bila dominantnija u svakoj statističkoj kategoriji, a događanja prilikom Rebićeve 1 na 1 situacije sa Schmaichelom i sve nakon toga spada u domenu sportskog kaosa. Kaosa iz kojeg isplivati znači odigrati jednu posebnu utakmicu, onu psihološku i taktičku. Kako reagirati na toliko uspona i padova u kratkom vremenskom intervalu?
Ako nas je nečemu naučila 2008. onda je to da se o takvim stvarima ne razmišlja na terenu. Mnogi se od nas pitaju o čemu razmišljaju igrači i treneri u trenucima kada se lomi utakmica? I dok će većina igrača, trenera i ostalih takve trenutke iskoristiti za psihološku motivaciju ili nešto slično, od onih najvećih sportskih velikana vjerojatno biste dobili drukčiji odgovor. Svaki iskusni nogometni, odnosno, sportski znalac općenito zna da se utakmice igraju posjed po posjed. To je jedini ispravni mentalitet i jedini pokazatelj istinski uspješnih momčadi i franšiza bilo kojeg sporta s loptom. Hrvatska možda nije briljirala u svakom danom trenutku na ovom prvenstvu, ali jedna od ključnih razlika u odnosu na prošla natjecanja je što je ova grupa individualaca sposobna privesti stvari kraju. Pa makar i na ovakve dramatične načine, bez obzira što se sve izdogađalo na ovom susretu, igrači su bili svjesni da ne mogu glavom kroz zid, jedino što mogu je krenuti u sljedeći napad, odnosno obranu i učiniti ono što treba u svakom danom trenutku. Na kraju se jednostavno morao pojaviti još jedan prozor, još jedan vlak na koji se možemo ukrcati, a bio je to onaj trenutak kada je Subašić obranio udarac 5. serije i donio meč loptu Ivanu Rakitiću. Danci su zasigurno morali znati da je to kraj i prije no što su dobili konfirmaciju da je Rakitićeva lopta odsjela u mreži.
I dok našoj nogometnoj javnosti sljedećih dana predstoji razglabanje o mogućnostima da odemo do kraja, odnosno, drugi dio javnosti koji je možda uvjeren kako sigurno prolazimo protiv Rusije, izbornik Dalić će se ubrzo okrenuti slaganju momčadi za tu utakmicu. U 4 odigrane utakmice na ovom prvenstvu su već prilično iskristalizirane neke stvari u našoj igri. Imamo standardnu prvu jedanaestorku, ali kako vrijeme odmiče, sve je izglednije da će biti potrebno odstupiti od kriterija nominalne kvalitete. Bilo da se radi o pojedincima ili možda čak i formaciji što je ipak manje izgledno. Bez Kalinića ne postoji prava centarforska alternativa Mandžukiću, svi ostali su više krilni napadači. S obzirom da su Perišićevi bljeskovi nešto rjeđi u posljednje vrijeme, a Kramarić biva hvaljen na sva zvona, moguće je da i to bude jedna od alternativa. Pomalo zaboravljeni Ćorluka je spreman i odigrao je na visokoj razini protiv Islanda, ali nema potrebe za njegovim uslugama jer Domagoj Vida radi sjajan posao i u zaustavljanju protivničkih napada i smirivanju lopte, odnosno odolijevanju pritiscima protivničkih napadača na obrambenu liniju kada je lopta zada. Strinić i Pivarić su sposobni igrači, međutim, trebalo bi istaknuti da bekovske pozicije uglavnom imaju jako puno “prometa” u nogometu, i potrebno je smanjiti broj situacija u kojima pokušavamo kreirati centar šutevima ili dugim loptama sa tih pozicija. Tada nerijetko Mandžukić biva odsječen, lopta odlazi u nepovrat, a dokazali smo u prethodnim susretima da imamo kvalitetu za pronaći put do bilo čijeg kaznenog prostora i zaprijetiti kako treba.
Dovoljno je vremena za odmor, a vrijedi spomenuti i taj nekakav psihološki momentum koji je sada na našoj strani. Oduprijeli smo se pritiscima uoči i tijekom utakmice, zurili ispadanju u oči i iskusili kakav je osjećaj kada samo jedan potez odlučuje cijelu priču. Želimo misliti, a i vjerujemo da je ovo iskustvo upravo ono što nam je trebalo i što će učiniti razliku sljedeći put kada se nađemo u sličnoj situaciji. A naći će se se Dalićevi izabranici u još dosta teških trenutaka, u to nema sumnje, na kraju krajeva, govorimo o Svjetskom prvenstvu, najvišom razinom sportskog nadmetanja. Pogotovo kada su vam ambicije takve kakve ima ova reprezentacija. Idemo dalje ne osvrćući se na ono što je prošlo, nećemo se nikome nizašto ispričavati, pa ni domaćinima u subotu. Danska je apsolvirana, već od sutra misli su samo i isključivo na Rusiji, jedna po jedna utakmica, jedan po jedan posjed. Pa dokle ide.
