Zdravko u Međugorju, Dinamo u osmini finala EL

GNK Dinamo, Maksimir, Nenad Bjelica
Flickr

Krojač ove lijepe Dinamove priče neupitno je Nenad Bjelica. On je po svemu prikazanom, pravi prototip modernog europskog trenera.

GNK Dinamo prešao je prepreku zvanu Viktoria Plzen i izborio osminu finala Europske lige. Posljednji put kad je neki hrvatski klub uspio prezimiti u Europi te potom uspješno svladati idućeg protivnika predsjednik predsjedništva SFRJ bio je Veselin Đuranović, a Jugoslaviju su na Euroviziji predstavljali Vlado & Isolda s pjesmom Ciao, Amore. Sad već davne 1984. godine Hajduk je igrao polufinale Kupa UEFA-e i od Tottenhama ispao zbog pravila gola u gostima. Modri su još daleko od ponavljanja uspjeha bilih, ali lijepo je vidjeti da neki hrvatski klub u Europi, napokon, misli ozbiljno. U osmini finala Dinamo će igrati protiv portugalskog velikana Benfice, atraktivnog, ali prolaznog protivnika.  

Svaka čast Olmu, ali Bjelica je ključ Dinamovog uspjeha

Krojač ove lijepe Dinamove priče neupitno je Nenad Bjelica. On je po svemu prikazanom, pravi prototip modernog europskog trenera. Nije riječ o treneru tiraninu što se nekad preferiralo na europskoj nogometnoj sceni. Bjelica svojim prijateljskim pristupom prema igračima ostvaruje potrebnu razinu međusobnog povjerenja i to mu se vraća na najbolji mogući način. Njihovim prezentacijama na terenu.

Kad je Bjelica prošle godine preuzeo Dinamo, ta je vijest snažno odjeknula diljem Hrvatske. Najglasnija je po tom pitanju bila navijačka skupina NK Osijeka, Kohorta. Nenad Bjelica, Osijekova igračka legenda, svojoj Kohorti smrtno se zamjerio činjenicom da je preuzeo Mamićev Dinamo. No, status Osijekove legende ubrzo je zamijenio onim Dinamove. Iako, sigurni smo da bi Bjelici bilo draže kad bi mogao biti i jedno i drugo. Ipak, izgleda da je u hrvatskom nogometu teško sjediti na dvije stolice istovremeno. Kod nas vrijedi ona: „ili si s nama, ili si protiv nas“. Ne postoji između.

Sjajno je Bjelica posložio ovaj Dinamo. Dani Olmo nevjerojatan je igrač, a Bjelica mu je podario apsolutnu slobodu u igri. Olmo mu to vraća na najbolji mogući način, jer pitanje je bi li Dinamo bio ovako dobar da Katalonac ne igra na ovoj razini. On će uskoro zasigurno završiti u nekom velikom europskom klubu. Za njegove su usluge zainteresirani sami velikani, a on svakom predstavom za modre znatno podigne eventualnu otkupnu cijenu.

Interesantno je vidjeti kako je Bjelica svakom igraču pronašao podjednako važnu ulogu. Ademi je pravi „dinamo“ koji pokreće ovaj Dinamo. Svaka akcija modrih kreće od njega, a gotovo pa svaka suparnička akcija završava čim se susretnu s njime. Izvrstan zadnji vezni. Karika koja nedostaje reprezentaciji Hrvatske. Iz HNS-a mogu žaliti što se Ademi prije par godina odlučio za Makedoniju jer danas bi Daliću vrlo dobro došao. Bjelica je, isto tako, od Šunjića, inače sasvim osrednjeg veznog igrača, napravio čovjeka prevage u sredini terena. Nije Šunjić niti najbrži, niti su mu dodavanja najmaštovitija, ali svojim kretnjama bez lopte on pokazuje da je riječ o strašnom borcu bez kojeg bi ovaj Dinamo teško mogao.

U Dinamu ima puno potencijalnih reprezentativaca

Bjelica je inzistirao da mu dovedu Leovca. Njih dvoje surađivali su još u Austriji iz Beča kad su zajedno u kvalifikacijama za Ligu prvaka izbacili upravo Dinamo. Leovac je još u Rijeci igrao na reprezentativnom nivou, ali zna se da je iz Dinama uvijek bilo lakše upasti u reprezentaciju. Činjenica je da Dalić na „deficitarnoj poziciji“ lijevog beka nema bolju opciju od Leovca. Mjesto u prvih 11 reprezentacije, stoga, samo je pitanje vremena.

Dinamo u svom rosteru ima 3 vrsna centralna napadača (Petković, Gavranović, Andrić), čak i 4 ako uračunamo Atiemwena, ofenzivnog veznjaka iz Nigerije kojemu pozicija špice nije nimalo strana. Oni su, neosporno, svi do jednog sjajni, ali Bruno Petković je napadač koji čini razliku. Robustan centarfor koji može loptu primiti i zadržati ju leđima okrenut golu, koji sjajno igra glavom, a nimalo ne zaostaje po pitanju tehnike. U utakmici s Viktoriom mogli smo se uvjeriti u sve to. Dojma smo da niti na njega Dalić neće moći predugo ostati u potpunosti ravnodušan.

Izet Hajrović je već odavno trebao biti, ne samo radovno pozivan u reprezentaciju BiH, nego i član njezinih udarnih 11. Hajrović je puno puta rekao: „ja sam uvijek spreman i željan igrati za BiH, potez je na izborniku Prosinečkom“. Zaista nam nije jasno s čime Prosinečki i njegovi suradnici odugovlače po pitanju Hajrovića. Čime im se to Izet zamjerio? Hajrović mora biti na idućem popisu reprezentacije BiH. Žuti, što se čeka?

Nema Zdravka pa je sve kao da ništa nije niti bilo

Ipak, može li se sav gorak okus netransparentnosti Dinamovog poslovanja godinama isprati isključivo činjenicom da je Zdravko Mamić fizički udaljen od Maksimira? Boysi djeluju malo licemjerno u ovoj situaciji. Ostatak Dinamove uprave i dalje je isti. I dalje je riječ o istoj razini netransparentnosti, ušminkanoj, doduše, u europsko proljeće. Pitanje je bi li sve bilo oprošteno i tako brzo zaboravljeno da su rezultati lošiji negoli su trenutno?

No, nemojmo se  zavaravati, ovaj europski uspjeh neće puno toga promijeniti. Dinamove utakmice u HNL-u (osim možda derbija) i dalje će pratiti samo najzagriženiji navijači i bliska rodbina igrača. Ostali gledatelji bit će prisutni jedino na velikim europskim večerima četvrtkom. Protiv Benfice će Maksimir sigurno biti dupkom ispunjen, ali hoće li i protiv Istre 1961 il Rudeša? Bez brige, hrvatski nogomet je i dalje kaljuža bez dna, ali izgleda da nikome ne smeta ta činjenica, dokle god je riječ o kaljuži od zlata.