U muškoj konkurenciji teško je bilo što suvislo predviđati ove godine. Naravno, Đoković, Federer i Nadal su uvijek favoriti, neovisno o turniru, podlozi ili protivnicima, ali ipak, puno je faktora koje treba uzeti u obzir.
Ljubitelji tenisa napokon mogu odahnuti jer počinje Wimbledon; najprestižniji, najpoznatiji, najgledaniji, a ove godine vrlo vjerojatno i najzanimljiviji grand slam turnir. Očekuje nas izrazito neizvjesna borba za titulu u svim kategorijama, iako će sigurno najviše pozornosti izazvati veliki trio u muškoj konkurenciji: Federer, Nadal i Đoković.
Travnati dio sezone tradicionalno traje najkraće, tek nešto više od mjesec dana od čega gotovo polovica (dva tjedna) otpada na Wimbledon. Možda i zato jer stvarno rijetko gledatelji mogu uživati u teniskim bravurama na travnatoj podlozi, ovaj dio sezone budi toliko veliki interes koji će ove godine biti najveći unazad posljednjih desetak godina iz puno razloga.
Favoriti su uvijek isti ili?
U muškoj konkurenciji teško je bilo što suvislo predviđati ove godine. Naravno, Đoković, Federer i Nadal su uvijek favoriti, neovisno o turniru, podlozi ili protivnicima, ali ipak, puno je faktora koje treba uzeti u obzir.
Federer je sa svojih 8 Wimbledona rekorder ovog turnira, ali je i neupitni kralj travnatih podloga (nedavno je vrlo jaki turnir u njemačkom Halleu osvojio jubilarni 10. put) te je glavni favorit i ovaj put, bez obzira na nepunih 38 godina na leđima. Igra na travi mu leži daleko više od ostalih podloga jer mu do izražaja dolaze dobri servisi i voleji te se ne umara previše.
Đoković, branitelj naslova u Wimbledonu, je vrlo vjerojatno najbolji tenisač proteklog desetljeća te je i ove godine svakako u najužem krugu favorita. Ipak, on nam je svojevrsna nepoznanica jer se ove godine još nije okušao na travi i Wimbledon će mu biti vatreno krštenje. Ovisit će puno i o tome kako uđe u turnir.
Nadal, koji je u Roland Garrosu ispisao povijest osvojivši 12. naslov na pariškom grand slamu, u London stiže bez prevelikih ambicija jer je trava tradicionalno njegova najslabija podloga (pamtimo ispadanja od Rosola, Browna ili Darcisa u ranoj fazi turnira). Ipak to ne znači da nije opasan. Dapače, Nadal koji nema što izgubiti, najopasniji je Nadal.
Od ostalih treba izdvojiti jake servere koji tradicionalno dobro prolaze na Wimbledonu, Isner i Anderson bi mogli najdalje od te skupine igrača. Što se mladih nada tiče, najviše se očekuje od Zvereva, Tsitsipasa i Auger-Aliassimea, ali oni (kao i ostali igrači iz te generacije) nikako da do kraja ostvare svoj puni potencijal. Možda je Wimbledon 2019. ta prekretnica?
Monfils i Kyrgios gotovo sigurno neće do kraja, ali oni nam jamče dobru zabavu i atraktivne poene, a za dobrog dana u stanju su pobjediti svakoga, ali ih, također, svatko može izbaciti iz turnira. Svojevrsni dark horse mogao bi biti Kanađanin crnogorskog podrijetla, Miloš Raonić koji se vraća nakon ozljede pa ga mnogi ne uzimaju za ozbiljno, ali njemu trava izrazito odgovara i ako ga servis bude služio, može daleko.
U ženskoj konkurenciji znamo da ništa ne znamo
Posljednjih godina je predviđati nešto u ženskoj konkurenciji postalo bespredmetno. Više ni ne brojimo koliko se je djevojaka unazad nekoliko godina izmijenilo na samom vrhu ili koja je djevojka osvojila koji grand slam. Razdoblja dominacije Serene Williams ili Steffi Graf čine se kao daleka prošlost jer danas u ženskom tenisu izgleda „stalna samo mijena jest“.
U turnir kao glavne favoritkinje ulaze prva i druga nositeljica, Australka Barty (novopečena osvajačica Roland Garrosa) i Japanka Osaka (aktualna pobjednica US i Australian Opena), ali to ne garantira da neće ispasti u ranoj fazi turnira jer bilo je nedavno sličnih slučajeva. Kao glavna prijetnja njima ističu se Stephens, Konta i Halep, ali pitanje je koliko one mogu, iako jesu u solidnoj formi.
Pratit ćemo i koliko mogu Svitolina, Sevastova i Vondrousova kojima bi trava mogla pasati više negoli ostalim tenisačicama, a budno ćemo paziti i na Nijemicu Kerber koja bi mogla daleko ovaj put. U izostanku Serene Williams, lijepo će biti vidjeti na terenu njezinu sestru Venus kao i Mariju Sharapovu kao predvodnice zlatne (ili možda ipak srebrne?) generacije ženskog tenisa.
Što očekivati od naših?
Nakon što je Borna Čorić otkazao Wimbledon, u muškom dijelu turnira knjiga je spala na 2 slova: Marina Čilića i Ivu Karlovića. Čilić je ove godine u katastrofalnoj formi i nadamo se da će ga „sveta wimbledonska trava“ podići iz mrtvih, ali ponukani iskustvima koja nam je Marin znao pružiti, očekivanja nam nisu velika. „Dr. Ivo“ bi nas pak mogao oduševiti; Wimbledon je njegovo igralište i, ako ga servis posluži kao što zna, čuda su moguća.
Od djevojaka očekujemo više, Donna Vekić i Petra Martić su u sjajnoj formi i mogle bi daleko uz potrebnu dozu sportske sreće. Donna od svih podloga najviše preferira travu, a za Petrinu servis-volej tehniku (taktiku) Wimbledon je savršeno mjesto. Očekivanja su velika, ali svjesni smo da se puno faktora mora posložiti kako bismo barem jednu gledali u završnoj fazi.
U parovima tradicionalno imamo puno predstavnika i to vrlo jakih. Mate Pavić i Brazilac Soares 4. su nositelji i jedni od glavnih favorita, Nikola Mektić i Franko Škugor 6. su nositelji i pamte ono polufinale koje su izgubili baš od Pavića (i Maracha) te im trava u svakom slučaju paše i mogli bi vrlo daleko i ove godine.
Ivan Dodig je posljednjih godinu-dvije u blagom padu forme i teško će na ovom Wimbledonu nešto više napraviti, a pogotovo zato jer igra u paru s malo poznatim Slovakom Polašekom. Inače, turnir parova će izazvati veliki interes javnosti ove godine jer će ga igrati Andy Murray koji se vratio nakon teške operacije kuka (i odmah osvojio Queen’s). Partner će mu biti sjajan „dubl“ igrač Francuz Herbert. Sve u svemu, ispred nas su uzbudljiva 2 tjedna.
