Tinjajući Vatreni

Vatrni
flickr
Borna Barišić izgledao je na kraju kao pravi “brave heart”, zabio iz gužve nakon kornera, krvava nosa, oderana lakta. Ma pravi ratnik. Ali…

Negdje uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji Zlatko Dalić izjavio jekako u momčadi neće biti mjesta za onoga tko ne igra u svom klubu i nije, dakle, u formi. Odnosilo se to tada nanaše igrače koji su na papiru igrači velikih klubova, a u stvarnosti na klupi sjede duže nego u klupi u školi. S druge strane te priče je specifična filozofija koja našu reprezentaciju drži visoko. To je obitelj. Izbornik koji je narušavao tu idilu, taj se nije dugo zadržao jer su igrači igru u kockicama doživljavali kao mjesto ugodne atmosfere gdje ne ginu za ugovore nego za narod i jedni za druge.

I taj dio je kontradiktornost Zlatka Dalića. Možda nitko prije njega nije stvorio toliko povezanu obitelj u momčadi. A istovremeno je nekoć zagovarao da igraju oni u formi. Vrlo brzo je od toga odustao. I pokleknuo dopustivši da „obiteljske“ veze budu jače od logičkih. I nije ni po čemu drugačiji od prethodnika.

Najjasnije se to u porazu od Mađarske, ali i protiv Azera, očitovalo u stavljanju Lovre Kalinića na gol. Solinjanin ne vrani i nije u formi. I točka. Dinamov Livaković je. I trebao je braniti. Ali Dalić se drži pradavnih reprezentativnih postulata koji kažu: jednom kad zakapariš jedinicu Vatrenih, imaš je do kraja karijere.

Možda je vrijeme da se to mijenja

Svakako nisam prvi koji će reći: mijenjaj samo da bi se mijenjalo. Dodatno, Ivana Perišića držim za zvijer od igrača. Ali isto tako držim da je ove kvalifikacije trebao početi na klupi.

Konačno, i san Dalić je priznao da se neke stvari moraju mijenjati. Mislim da je prva promjena osluškivanje forme.

Ušli su Vatreni u kvalifikacije za Euro 2020. po običaju – dizelaški. Onih prvih nekoliko minuta kada su pokušavali visokim pritiskom zbiti Azerbajdžan bila je Dalićeva naredba ne da bi se rano zabio pogodak. Mudrom odlukom je više želio osigurati da ispremiješana momčad ne upadne u letargiju i jednoličnost.

Primljeni pogodak i (još izglednija) prilika prije njega se ubrajaju u dvije, tri prilike koje se u pravilu moraju dogoditi. Problem je ipak razina do koje je došlo. Dvaput se dogodilo da smo gubili loptu u pripremi akcije i dvaput smo imali nedorečenu reakciju obrane.

Svatko tko je odigrao dvije povezane utakmice u lokalnom niželigašu zna da je najosjetljiviji dio momčadi po pitanju uigranosti – stoperski par. A naš sinoćnji jednostavno nije uigran. Dodatno, Duje Ćaleta-Car nije trebao puštati onoliko dugo Ramila Šejdaeva, ušao je Azer preduboko (mada u 7 od 10 puta ne bi zakucao onu loptu).

Neuigrani Barišić i Peršić

Borna Barišić izgledao je na kraju kao pravi “Braveheart”, zabio iz gužve nakon kornera, krvava nosa, oderana lakta. Ma pravi ratnik. Vatreni. Ali, valja isto tako podcrtati jedan (a bilo ih je više) trenutak u prvom poluvremenu kada je do izražaja došla neuigranost: Ivan Perišić je nakon lažnog kretanja krenuo uz aut-liniju u prostor, ali Barišić to nije “pročitao” i lopta je završila izvan igre. Tu treba pod hitno stvoriti dvije, tri uigrane kretnje kako ne bi dolazilo do ovakvih poteza koji mogu stvoriti velike probleme obrani. Teško je Perišića “osedlati” jer njega vodi improvizacija i instinkt, ali Borna ga još nije upoznao dovoljno da bi znao osjetiti njegovu namjeru.

Prinudni desni bek, Marko Brekalo, odigrao je odlično drugo poluvrijeme (tada se digla čitava momčad, motivirana izjednačenjem pred kraj prvoga dijela) ali odigrao je tako jer je drugih 45 minuta igrao više povučeno krilo nego bočnu poziciju.

Jamac za kredit – Kramarić

Dojam je da je zapelo u izvedbi Matea Kovačića. Pamtim jedan njegov okomiti prodor (sjeti li se itko još ičega neka napiše u komentar) i nekoliko izgubljenih lopti.

O izvedbi Bruna Petkovića mi je izlišno pisati jer su epovi o njegovoj (ne)opravdanosti nastupa ispisani prije utakmice, a (protu)argumenti za izvedbu poslije utakmice. Ja mu sažeto – dajem palac gore; ima vremena.

Pored uobičajeno dominantnog Luke Modrića, moram spomenuti Andreja Kramarića. U jeku traženja idealnog napadača, Krama je jamac za golove sljedećih nekoliko godina.

F. M.