Svi hrvatski, ali i brojni svjetski mediji, ovih dana prenijeli su vijest o isključivanju Nikole Kalinića od strane izbornika Zlatka Dalića iz reprezentacije. U šturom priopćenju izbornik nije ponudio mnogo odgovora te je svojim sažetim “tri puta je bio nespreman” zapravo otvorio više novih pitanja, nego što je ponudio objašnjenja.
Iako je pokušao ostati smiren prilikom davanja izjave, jasno je da je u trenutku dolaska pred novinare Dalić ostavljao dojam iziritirane osobe i još uvijek pod afektom nije želio ulaziti u detalje u ovom trenutku. Ipak, cijela Hrvatska javnost u ovim trenucima naveliko raspravlja o šokantnom događaju koji je potresao javnost u jeku svjetskog prvenstva koje je započelo idealno za Hrvatsku. Svjedoci smo zapadanja u jedno negativno ozračje s obzirom da na društvenim mrežama brojni komentari idu u smjeru napadanja jednoga od njih dvojice, ali naravno, daleko više kritika je na račun Kalinića.
Izjava izbornika Dalića povodom “slučaja Kalinić:”
Ono što je u ovom trenutku potrebno jest sagledati situaciju iz kuta informacija koje su nam na raspolaganju. A informacije koje smo dobili iz samog vrha, odnosno, od odgovorne osobe izbornika Dalića glavom i bradom nisu ni približno dovoljne da utaže radoznalost hrvatske javnosti niti da razriješe pitanje zbog čega ili koga je ovdje zaiskrilo. Tko je zaista odgovoran za ovaj skandal koji na kraju krajeva predstavlja svojevrsni auto-gol šansama reprezentacije na svjetskom prvenstvu?
Dakle, Kalinić je trebao igrati protiv Brazila, ali rekao je izborniku da nije spreman. Već ta informacija ostavila je dovoljno odjeka i neki mediji, između ostaloga i legendarni Drago Ćosić, to tumače kao Kalinićev znak bunta kojim navodno poručuje da mu ne znači ništa igrati za Hrvatsku protiv Brazila. Zvuči dosta jeftino i kao nekakva mantra koja se često provlači u susretima protiv “velikih” protivnika. Nije li to nekako po inerciji prva stvar koja se uvijek spominje u ovakvim situacijama, a da zapravo ne mora biti ni blizu istine? Tome u prilog ide i drugi sporni trenutak i utakmica s Nigerijom. Nikola je po riječima izbornika trebao igrati cijelo drugo poluvrijeme, ali Kalinić je ponovno rekao da nije spreman. Reakcija javnosti? – Kaliniću je ispod časti nastupati za Hrvatsku ako nije u prvoj postavi.
Zaista? Ovakva objašnjena zaista je teško progutati. Mislim da je svima prije ovog natjecanja bilo jasno, a toliko se i govorilo o tome, da svi članovi reprezentacije dišu kao jedan i imaju oči usmjerene isključivo ka dobrom plasmanu nacionalne selekcije na Mundijalu. Sada odjednom iz ničega iskaču komentari koji sugeriraju da je Nikola Kalinić od samog početka bio remetilački faktor i gangrenozni ud kojeg je trebalo davno odstraniti. Nedostatak kontinuiteta učinit će ovakve konstrukcije ništetnima i ne zaslužuju daljne komentare.
Ono što bi javnost trebalo zanimati i što bi trebao biti fokus svih rasprava na ovu temu jest: Tko nama ovdje laže? Jer potpune informacije o odnosima u hrvatskoj reprezentaciji u ovom trenutku jednostavno nemamo. Kap koja je prelila izbornikovu čašu jest trenutak kada je Kalinić treći put rekao da se ne osjeća spremno u namjeri da preskoči trening reprezentacije. Takva izjava sa sobom povlači sljedeću stvar, i to stvar koja u ovom trenutku upada u oči poput šake u glavu i nevjerojatno je da nitko nije potekao pitanje: Gdje je u cijeloj priči lječnička služba? Zar zaista ne postoji posrednik između Zlatka Dalića i Nikole Kalinića po pitanju zdravstvenog stanja jednog od naših igrača? Zar se nebi bar jedan čovjek struke mogao pojaviti pred kamerama i dati javnosti odgovor na pitanje jeli Nikola Kalinić zdrav ili pak laže i riječ je o nečem sasvim drugom? Ali pustimo kamere i javnost, pa barem u krugu reprezentacije mora postojati sistem po kojem izbornik biva brifiran od strane svog stručnog kadra, umjesto da se sve svodi na procjenu jednog neliječnika. Tako bismo barem mogli sa sigurnošću znati o čemu pričamo, a to je uostalom i način na koji uređene države funkcioniraju. Zna se tko je za što zadužen. Niti je Dalićev posao da liječi Kalinića, niti je Kalinićev posao da liječi sam sebe i da procjenjuje svoje zdravlje.
Situaciju navodno razjašnjava neimenovani izvor blizak Kaliniću koji tvrdi da je igrač Milana već duže vrijeme nezadovoljan statusom u reprezentaciji i da je zbog toga odbio ući u igru protiv Nigerije. Vjerujete li vi koji ovo čitate takvoj konstrukciji? Možemo vjerovati jer je jasno da je Kalinić nezadovoljan statusom, ali koliko argumenata imamo za zaključiti išta više od toga? Drago Ćosić je to momentalno prokomentirao na način da, ukoliko je to tako, takvom čovjeku više nikad neće biti mjesto u reprezentaciji. Ja ovdje postavljam pitanje, mislite li vi da je Nikola Kalinić smatrao da će odbijanjem ulaska u igru (i to ne u sudačkoj nadoknadi, nego 45 minuta) na svjetskom prvenstvu pomoći sam sebi u borbi za ono što želi, a to je… mjesto u reprezentaciji?? A ako padne ova teza, pada sve što je izbornik izjavio.
Zvuči zaista bedasto, kako bi to rekli u sjevernom dijelu Hrvatske. Kao da bi pokušao popraviti svoje trčanje tako što će si slomiti nogu. Ili je to možda nekakav pokušaj kakav je dio hrvatskih navijača pokušao “pomoći” reprezentaciji na način da je izbaci sa velikog natjecanja, ali čak i ovaj posljednji slučaj ima više smisla od ovoga Kalinićevog, a to dovoljno govori. Zar bi isti onaj Kalinić koji je odbio otići u Kinu i zaraditi više novca nego što bi znao kud će s njim, i to isključivo zbog reprezentacije, tretirao tu istu reprezentaciju kao svoj otirač za cipele? Da bi namjerno lagao da je zdrav samo da bi nekome uzeo mjesto, ili da bi lagao da je nespreman i namjerno otežavao reprezentaciji tražeći u tome nekakav svoj zdravom razumu neobjašnjivi benefit?
Dakle, ako je išta jasno, to je da nam u ovom trenutku još nije obznanjen velik dio priče o sukobu Dalić – Kalinić. Tko laže, prosudite sami. U međuvremenu, Hrvatska je pred ogledom prvenstva i 23. izlazimo na teren protiv Messijeve Argentine. Najgori mogući trenutak za ovakav potez, ali ako ćemo slijediti istu antilogiku, onda ćemo reći da je dobro. Kaliniću bi ponovno bilo ispod časti igrati protiv Messija, Higuaina, Dybale, Aguerra i ostalih, jer to je očito tako sad, zar ne? Takvim očima sada gledamo igrača kojeg smo sve do jučer nazivali jednim od naših? Čini mi se kao da je hrvatska javnost pala ispit iz lojalnosti. I nemojte me krivo shvatiti, čak i ako je Kalinić zaista glavni i jedini negativac u cijeloj priči, svejedno mislim da smo pali na ispitu lojalnosti jer svaka strana ima dvije medalje, a ovdje se bacalo kamenje bez ikakve prave razboritosti. Prihvatila se ona uobičajea špranca po kojoj se igrača tereti za manjak časti i poniznosti ako iz bilo kojeg razloga, pa čak i ozljede, procijeni da je bolje da u ovom trenutku igra netko drugi. Jer, dok se ne dokaže suprotno, to su oči kojima je jedan Njemac zasigurno gledao jednoga od svojih igrača. Ovome u prilog istaknut ću podatak da su na službenim stranicama Bayerna Munchena kao omiljenog igrača kluba službeno izabrali ni 5 ni 6 nego Svena Ulreicha!! Da čovjek ne povjeruje. Neznam što mi je šokantnije, činjenica da se nitko stvarno ne ljuti na čovjeka što je masakrirao klub na najvišoj sceni (i objektivno slabo branio cijelu sezonu, unatoč tome što mu pristojni Njemci hvale čak i igre ove sezone), ili pak taj mentalitet po kojem je sport samo sport i svoji se vole bez obzira na sve. Mislili smo da su Hrvati doktorirali domoljublje? Možda ipak ne.
Uostalom, velik dio odgovornosti je bez obzira na sve na izborniku Daliću jer ovakve stvari ne nastaju u jednom danu, a bome se ne mogu ni riješiti u jedan dan. A izbornik je to pokušao popraviti jednim potezom, a to što je taj radikalni potez povučen u najgorem mogućem tajmingu jedino može spasiti eventualan dobar rezultat Hrvatske. U slučaju nepovoljnog rezultatskog scenarija, budimo sigurni da ćemo ponovno imati materijala za rasprave te da je pred nama burno nogometno ljeto.
