Huljaj čelo kluba napušta nakon pola godine, “bili” puk čeka sljedećega. Ali više od njega čeka konačno doba stabilizacije
Žalosno hajdučki puk gleda na činjenicu da im predsjednici traju kraće od roka valjanosti paštete. Evo, posljednji, Jasmin Huljaj izdržao je pola godine, Ivan Kos dvije godine, Marijana Bošnjak dva mjeseca, Marin Brbić (dugačke) četiri godine, Hrvoje Maleš godinu i tri mjeseca, Josip Grbić četiri mjeseca, Joško Svaguša četiri mjeseca, Mate Peroš godinu i dva mjeseca i Željko Jerkov (niti) dva mjeseca.
Tek tu možemo podvući crtu, u 2007. godini.
Praktički je odlaskom Branka Grgića završila Hajdukova era stabilnosti. Uz sitne iznimke, brod je nakrivljen, dakle, već 12 godina!
Koincidira početak krize s velikom globalnom recesijom. A otad se teško nalazi sponzor, neki su Torcidi nepoćudni, neki se uplaše zakona splitskih ulica pa se brzo povuku… I tako traje to Hajdukovo lutanje i traženje samoga sebe…
U tom periodu kormilar prve momčadi mijenjao se čak 24 puta.
Koliko li je to samo filozofija, taktika, ideja i različitih taktičkih postavki?
Koliko li je samo u tih 12 godina hodnicima prodefiliralo igrača?
A koliko li se puta u tih 12 mršavih godina zaklinjalo u forsiranje domaćih igrača?
Huljaj čelo kluba napušta nakon pola godine, “bili” puk čeka sljedećega. Ali više od njega čeka konačno doba stabilizacije. Jer ne može se o apsolutno nikakvom ispravnom smjeru pričati kada su smjene, odlasci, dolasci i rošade češći od kazni koje Torcida bakljadama priskrbi svom voljenom klubu.
Poljud koji je živuća pozornica poznate: Stalna na tom svijetu samo mijena jest!
F. M.
