KK Zadar je, na žalost svih ljubitelja ovog kluba i košarke generalno, žrtva amaterizma i neznanja koje se toliko ukorijenilo u našu svakodnevicu da se na to više ni ne osvrćemo
Hoće li kip Krešimira Ćosića na zadarskom Višnjiku opet osvanuti s povezom preko očiju nakon poraza od Igokee i predstojećih kvalifikacija za ostanak u ABA ligi? Pitate li Zadrane, povez – ali onaj liječnički – trebao bi ići preko čitave košarkaške strategije grada „koji je stvoria košarku“.
Ova sezona, tko zna koja u nizu u kojoj je Zadar razočarao svoje navijače nije ništa novo, niti je neočekivana. Ona je samo rezultat užasne politike lutanja kluba, a to se lutanje odvija na svim razinama. Od vlasničke pa sve do igračke.
Malo koja sjednica Gradskog vijeća na Narodnom trgu prođe, a da se ne spomene financiranje i stanje u KK Zadru. Zašto Grad masno financira sportski kolektiv koji ne stvara rezultat – umjesto da novac uloži, primjerice, u izgradnju centra za djecu s posebnim potrebama? Koliko bi se samo sirotinje u gradu namirilo kad se ne bi izdašno pomagalo klubu koji tim novcem plati dolazak Big Babyja, a ovaj samo koji dan kasnije ode svojevoljno i nitko ne odgovara za to? Mario Little se nakon završnice kupa ne vrati u Zadar već produži boravak u SAD-u. I nikome ništa. Opet.
Možemo zagrabiti i u prošlu sezonu. Trener Aramis Naglić izvuče momčad iz gliba i da joj konture ozbiljnog sastava prvi put u nekoliko godina. Za nagradu, uprava mu pokaže vrata.
KK Zadar je, na žalost svih ljubitelja ovog kluba i košarke generalno, žrtva amaterizma i neznanja koje se toliko ukorijenilo u našu svakodnevicu da se na to više ni ne osvrćemo. Ponos jednog grada je
uzastopnim davanjem u ruke nesposobnjakovićima opasno ugrožen.
I ne mislim pritom na ispadanje u ABA 2 ligu. Ne. Štoviše, mislim da bi to bio najbolji čin u ovom trenutku. Silazak u niži rang bi ohladio mnogobrojne od te slatke tegle meda. Time bi se možda konačno bez pritiska stvorilo ozračje da se momčad gradi od nule, jer višegodišnje krpanje kvazipojačanjima dovelo je Zadar na ovako niske grane. Ali nisu krivi ti igrači već oni koji daju zeleno svjetlo.
Sustav se, kolikogod naši političari priželjlivali drugačije, ipak reformira od vrha prema dnu.
F. M.
