Nogomet još nije izgubio dušu? Ili kako je moderna i dalje jača od postmoderne?

Kovačić / Commons Wikimedia

Ideal nogometnog navijača je realizam sa snažno prisutnim elementima romantizma, koji je pogotovo aktivan kada je u pitanju klub za koji se navija. Real Madrid je takav, jasno, u očima svojih zagriženih navijača. Kod svih drugih, kao i Barcelona, spada u rang moderne… priskrbio si je to nizanjem desetaka milijuna eura za svjetske nogometne zvijezde, postavši veliki reklamni pano i tvornica novca. Paris Saint Geman je postmoderna. Pogonjeni na petrodolare utukli su stotine milijuna eura za igrače koji su drugdje dominirali europskim travnjacima, a već godinama za Ligu prvaka nemaju – igru.

I ni ova godina nije iznimka.

Ni Di Maria, ni Neymar ni Verratti. Krivac je duh. I nepostojanje istoga

Real Madrid je sinoć porazio 2:1 PSG na Parku prinčeva jer, parafraziram Atomsko, za nogomet treba imat’ dušu. Sveukupno 5:2 i kraljevski dio Madrida ide u četvrtfinale i dalje sanja o 13. naslovu Lige prvaka. Parižanima ostaje utjeha ono što to već odavno nije – naslov francuskog prvaka. Odmah sinoć nakon utakmice požalio Julian Draxler u izjavi ZDF-u, bijesan dijelom i što pored izostanka Neymara dobije 14 minuta na terenu:

Ljetos smo potrošili 400 milijuna eura i svi su krenuli pričati kako će se stvari promijeniti, ali mi ponovno nismo uspjeli proći dalje. I dalje sam uvjeren da ova momčad može dati puno toga, ali u ovakvim se utakmicama vidi da nam i dalje nešto nedostaje za osvajanje velikog trofeja. Moramo dobro razmisliti o svemu, zaključio je Draxler.

A trener Parižana Unai Emery morat će itekako dobro razmisliti o svemu, a razlog za sinoćnji poraz nije ni ozljeda Neymara ni Verrattijev crveni karton. Razlog je ono što se gledalo tijekom čitave sinoćnje utakmice. Pred kraj prvog poluvremena Angel Di Maria i Kylian Mbappe imali su izvrsne prilike, ali su umjesto proigravanja Edinsona Cavania odabrali pucati. I na semaforu je ostalo 0:0. Tu se ocrtala pariška nogometna priča, svi tu hoće biti zvijezde momčadi, a rijetki žele igrati za momčad.

Nešto jalovog kruženja lopte u prvom dijelu, pokušavao je Di Maria, ali ništa ga nije išlo. Realov vezni red predvođen Mateom Kovačićem i Casemirom odlično se kretao i zatvarao Parižane, a istovremeno su brzo osvajali prostor u kontrama. Bez Luke Modrića kraljevska igra nije izgledala loše, dapače, igrali su vrlo okomito i to je dobro izgledalo. Urodilo je plodom već početkom drugog dijela kada za vodstvo Reala glavom pogađa Cristiano Ronaldo. Već je tad bilo jasno da Madriđani idu u četvrtfinale, a frustracije Parižana pokazao je u punini Marco Verratti zaradivši zbog prigovora sucu Felixu Brychu drugi žuti karton u 66. minuti. Brych je inače, i ako mu se potkrala pokoja greška, bio fantastičan. Nijemac je sudio onako kako navijači žele. Dopustio je da se igra nogomet, nije svirao prekršaj pri svakom padu zvijezda naviklih da se od oštrijeg pogleda pa nadalje – sve sudi.

Tračak nade za PSG, pogodak Cavania u 70. nakon flipera u gostujućem šesnaestercu nije donio puno promjene jer deset minuta kasnije nakon visokog pritiska Reala i lošeg čišćenja domaće obrane Casemiro pogađa za 2:1 i dvostruku pobjedu Madrida nad šeičkim PSG-om.

Zadnje minute domaćin je izgledao kao ekipa koja na terminu u dvorani u 21:57 sati gubi 9:2 ili 10:2, ne znaju točno, ali nije ih ni briga. Svi se šeću i šire ruke osim onog kod kojeg je lopta; on pokušava izvesti sve one fore koje je vikend prije prodavao svom mlađem bratu u dvorištu.

PSG-ova serijska posrtanja neće smetati nogometnim zaljubljenicima. Budimo iskreni, nijedan zagriženi nogoloptački romantik ne navija za PSG, osim ako ga nema na listiću. A i to će rijetko biti.

Klupska elita nakon skoro desetljeća posta

Jurgen Klopp, mnoštvo milijuna eura i nešto vremena. To je trebalo Liverpoolu da nakon sezone 2008./2009. konačno dohvati četvrtfinale Lige prvaka. Sinoć je na Anfieldu bilo dovoljno 0:0 protiv europskog prvaka iz 2004. godine jer je Porto kod kuće u prvom dvoboju izgubio 5:0. Da će dečki s engleskog zapada ući među osam najboljih bilo je, dakle, već jasno pa je i sinoćnja utakmica bila prilično neuzbudljiva. Naš Dejan Lovren odigrao je svih 90 minuta, a njemački strateg uspio je i odmoriti neke igrače uoči velikog derbija protiv Manchester Uniteda koji ih čeka ovaj vikend. Nije tako na terenu bilo ni Van Dijka, ni Robertsona ni Oxlade-Chamberlainea niti Salaha. Izmijenjena momčad odigrala je koliko je trebalo, a ni Porto nije forsirao, znajući da je utakmica davno prije početka odigrana.