Motiva za pobjedu itekako ima i Hajduk i Dinamo. Možda ostaje tek nejasna politika HNS-a da se najveći hrvatski nogometni derbi igra sredinom tjedna. Ali za neke promjene u tamošnjoj politici i logici očito još nije proteklo dovoljno vode.
Sada se već u satima broji do početka najvećeg derbija hrvatskog nogometa. Sutra navečer se na Poljudu s pravom nadamo pravom nogometu ispred barem 20 tisuća navijača. Mada je prvenstvo odavno riješeno, ova utakmica ima itekako što ponuditi.
Nesumnjivo je da bi Dinamo ovom pobjedom već sada stavio i drugu ruku na pokal pobjednika, ali to je i tako samo pitanje vremena. Ono što je njima važnije jest utišati i razriješiti psihološke ratove. Potencira se, primjerice, neslaganje Nenada Bjelice i Bruna Petkovića zbog nezalaganja zagrebačkog napadača. Bit će ovo idealna prigoda da se u velikoj, pravoj utakmici Petković dokaže i pokaže izborniku Zlatku Daliću da je ne samo spreman za Euro već da je jasno i tko je u početnoj postavi u reprezentaciji.
Potvrda dominacije
Bjelica vodi pak javnosti još uvijek nedokučive ratove, ali sve jasniji su signali da se on Maksimira zasitio. Jedni ga instaliraju od jeseni na izborničku klupu, a drugima je logičnija klupa nekog ojačeg europskog kluba. Ovo mu je najteža utakmica do kraja prvenstva, a time možda i do kraja mandata u Dinamu i svakako bi bilo lijepo upisati ta tri boda. Tri boda sigurno želi i zato jer bi to bila prva pobjeda nad Hajdukom u ovoj sezoni. Krajem kolovoza je na Poljudu slavio Hajduk 1-0, a u studenom su Splićani izvukli 1-1 u Zagrebu. Bilo bi lijepo u ovom i sljedećem prvenstvenom dvoboju protiv Hajduka uzeti svih šest bodova i time potvrditi dominaciju nad ekipom koja pod palicom Igora Tudora zasad prilično solidno izgleda.
Više vrijedi jedna nad Dinamom nego tri nad Goricom
Ova ocjena prilično solidno mogla bi se pak za Splićane prometnuti u vrlo dobro ako se pobijedi Dinamo na Poljudu. Ne gaji Tudor iluzije o dostizanju Dinama, već zna da bi pobjedom nad vječnim rivalom postala pravi kamen zaglavnik misiji njegova povratka na Poljud i konačnom podizanju dalmatinskog feniksa. Bilom puku kojeg nosi emocija niti tri pobjede od 6-0 protiv Gorice neće dati osjećaj da je sve dobro koliko jedna čvrsta i sigurna pobjeda nad Dinamom. Ne misli sigurno tako stručni stožer, mada su i oni svjesni da bi ovom pobjedom – osim zadržavanja razmaka od Rijeke – dobili i puno više. Dobili bi dodatnu potporu navijača, potvrdu da su pogodili s pojačanjima te potvrdu da se novim radom i sustavom od – do jučer limitiranih igrača – može složiti pobjednički stroj.
Pobjeda Hajduka bila bi tako za Tudora, Stanića & co. puno više od tri boda protiv rivala. Bila bi to neforsirana potvrda da je put kojim su krenuli ispravan. I taj put, čini se, nije loše popločan kada su utakmice na Poljudu u pitanju. Činjenica da kod kuće u ovoj sezoni imaju 11 pobjeda i samo jedan poraz, uz gol-razliku 28:8, daje Hajduku pravo da se nada pobjedi. Dinamo je, s druge strane, u gostima ove sezone uz 7 pobjeda i jedan remi pretrpio i tri poraza uz gol-razliku 22:7.
Karte su, dakle, na stolu. Motiva za pobjedu itekako ima i Hajduk i Dinamo. Možda ostaje tek nejasna politika HNS-a da se najveći hrvatski nogometni derbi igra sredinom tjedna. Ali za neke promjene u tamošnjoj politici i logici očito još nije proteklo dovoljno vode.
