On je najbolja moguća marketinška priča FIFA-e, UEFA-e i svih drugih koji zarađuju na nogometu. Dečko koji je bio pastir, kojeg je rat potjerao iz doma, kojem su prvi štitnici bili drveni, koji se uzdignuo iz siromaštva, a ostao skroman…
Najtrofejnija godina u povijesti hrvatskog nogometa, uvelike zahvaljujući Luki Modriću. Godina 2018. je Hrvatskoj donijela svjetsko srebro, a playmakeru iz Zatona Obrovačkog niz priznanja. Proglašen je najboljim igračem Svjetskog prvenstva u Rusiji, najboljim europskim igračem u izboru UEFA-e, najboljim svjetskim u izboru FIFA-e, a najboljim ga je proglasio i Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku.
Sinoć je na volej sjela i čuvena nagrada Ballon d`Or.
I povrh svih priznanja pojavljuju se upiti je li Realov veznjak zaslužio sve te nagrade. Zašto, recimo, nijednu nagradu nije dobio netko iz redova aktualnih svjetskih prvaka (Griezmann i Mbappe) kada su već onima koji odlučuju dosadili C. Ronaldo i L. Messi.
Osporavatelji Modrićeve ovogodišnje dominacije tvrde kako on jest odličan – ali… On nije vrh vrhova, egzekutor ili čarobnjak koji iz rukava sipa neviđene driblinge. Da, nije. Nije to nego je izuzetno važan kotač u uštimanom orkestru. I još više, on je dio bez kojeg se mehanizam koji zabija ne može ni pokrenuti.
I to je jedan od dva razloga zašto je nanizao nagrade.
Nova era: igrač kolektiva je postao istaknuti pojedinac
U okvirima svjetskog nogometa sveopće je odano priznanje onima iz sjene. Jer Luka Modrić nikada nije bio čovjek naslovnica; ni u karakternom ni u igračkom smislu.
Osobinama skroman i altruističan, a nogometnim izvedbama podređen kolektivu. Nije kriv što je role u podređivanju kolektivu odrađivao toliko kvalitetno da je dolazio na naslovnice.
Mnogi su dovodili u pitanje njegovu kvalitetu skoro čitavo desetljeće, još od transfera u Tottenham. Ali ono što nogometni laici nisu znali vidjeti, znali su stručnjaci.
Harry Redknapp je za Modrića kazao da igri daje drugu dimenziju, a Luka je upravo Redknappa označio nezamjenjivom figurom u karijeri:
– Kada sam kasnije dobio povučeniju ulogu bolje sam čitao igru i pokazao kreativnost. Harry Redknapp je zaslužan za tu promjenu, rekao je najbolji nogometaš na svijetu prilikom primanja nagrade France Footballa.
Modrićevu ulogu u modernom nogometu kreditirali su konačno i novinari pa je dobio čak 277 bodova više od najvećeg ega modernog nogometa (753:476). Izbor Luke za najboljega prihvaćanje je postulata (modernoga) nogometa, odavanje priznanja činjenici da se nogomet igra mozgom, a da su noge alat. Modrić je oglasio kraj ere strijelaca i talenata. On je dokaz rada. On je dokaz da svatko može postati uspjeti. Radom.
Tu stižemo do drugog razloga zašto je nanizao nagrade.
Juvenal i režiseri bolji od hollywoodskih
On je najbolja moguća marketinška priča FIFA-e, UEFA-e i svih drugih koji zarađuju na nogometu. Dečko koji je bio pastir, kojeg je rat potjerao iz doma, kojem su prvi štitnici bili drveni, koji se uzdignuo iz siromaštva, a ostao skroman…
Taj dečko je “malu” Hrvatsku, vođenu mnogima nespoznatljivim zajedništvom i mentalnom snagom, odveo na svjetski vrh. Sam uspjeh Vatrenih je vrhunska marketinška priča nogometnim magovima; narod uvijek rado prihvaća priču u kojoj David pobjeđuje Golijata; tako je to u ljudskoj psihi. A oni koji znaju oploditi novac znaju podići narodu.
Priča o Hrvatskoj punila je portale više nego da je Francuska triput osvojila naslov.
Zašto?
Zato jer je Hrvatska dokazala da mali mogu rušiti velike ako su složni i motivirani. Mentalna sličica koja je i u današnje doba najbolji magnet masama kao što je to prije 19 stoljeća sažeo Juvenal u čuvenu Panem et circenses. Isti marketinški uspjeh polučio je Luka Modrić. Skroman, izdignuo se iznad svih nedaća i snagom volje i radom dosegnuo svjetski vrh.
Ta je priča izvrsna podloga za hollywoodske režisere. A ovi u FIFA-i i UEFA-i su prekaljeni mačci s puno više režiranih hitova od Tarantina, Scorsesea i ostale ekipe iz Grada anđela.
