Nimalo ohrabrujuće vijesti s Kvarnera. A koliko će spomenuti minus umanjiti izgledni odlazak Antonija Mirka Čolaka ovog ljeta? Spominje se interes od Portugala do Turske, a ni Dinamo neće biti imun na njega ako prodaju Petkovića.
Četiri perjanice hrvatskog nogometa ne žive najblistavije trenutke. Osijek, Rijeka, Hajduk i Dinamo. Svatko od njih gura svoju vrstu problema, ali svima je zajednički nazivnik nered na katovima stadiona, a onda nered na travnjaku dođe kao nusprodukt ovog prvog.
Titula u ruci, a forma?
Krenimo od onih koji imaju razloga za slavlje. Dinamo je nedavno proslavio novi naslov prvaka države, ali u šest kola koliko je ostalo do kraja prvenstva trebali bi i igru podići do razine kakva dolikuje prvacima. Otkad stoluje Igor Jovićević ostvarili su dvije pobjede, remi i poraz, ali više od rezultata bode oči igra koja ne uvjerava da gledamo uvjerljivo najbolji klub desetljeća u Hrvatskoj. Gorica, Lokomotiva, Slaven i Varaždin gotovo su složili u 15 dana više izglednih prilika protiv Dinama nego protivnici u prethodnih 26 kola.
Da je Jovićeviću lako, nije. Svlačionica prepuna igrača, na svakoj poziciji skoro i po četiri rješenja, a svi bi igrali: zvijezde, “zvijezde”, zaslužni i mladi. Dodatno, novi trener treba i razdoblje za prilagodbu i ubacivanje vlastitih ideja u sustav što teško ide sa slabo motiviranom skupinom koja je k tome nezadovoljna i smanjenjem plaća. Sreća po Dinamo da su prvenstvo davno riješili pa imaju vremena za slaganje i smirivanje, ali s postojećim problemima bi i Nenad Bjelica imao problema. Kod dijela igrača je dio nezadovoljstva upravo tjeranje Bjelice.
Ipak, i takav Dinamo na domaćim travnjacima u konačnici nema problema. Problem će biti europske utakmice.
Mađarska ravnica
Iz kluba s Drave reći će da je sve naopako krenulo još dvobojem Hrvatskog nogometnog kupa na Rujevici nakon kojeg su sipali otrov prema HNS-u. Zbog te utakmice čak su dobili i ispriku iz vrha HNS-a, ali to ih je i dalje ostavilo bez finala Kupa. Ali nakon te utakmice, Osijek se pribrao i u HNL-u, izuzev kiksa u Koprivnici, niže pobjede.
Ali drma se na katovima i pitanje je kako će se ta atmosfera odraziti na travnjak. U naizgled idiličnoj situaciji u kojoj klub ima zdravi mađarski kapital i dobiva najmoderniji stadion u državi, otvorili su se neslućeni problemi: Ivan Meštrović više nije predsjednik kluba. Kaže da je došlo do zasićenja, zamijenit će ga Ferenc Sakalj, a Meštrović se okreće izgradnji stadiona i kampa na Pampasu te Udruzi Škole nogometa NK Osijek. Demantirano je time da je Meštrović čelno mjesto u klubu napustio jer mađarski većinski vlasnik Lorinc Meszaros nije zadovoljan napredovanjem kluba na nogometnoj karti.
Osječka priča će, nedvojbeno, nešto jasnije konture dobiti u skoroj budućnosti.
Kvarner u crvenome
Urede riječkog prvoligaša ne brinu kadrovske križaljke, već financijska poniranja. Vlasnik kluba, Damir Mišković istaknuo je nedavno da se minus kluba povećava iz godine u godinu i time najavio izvjesne probleme vrlo brzo. Postojeći model financiranja dugoročno nije održiv jer vitalnost kluba jamče samo izlazni transferi i igranje europskih utakmica, a kada se bez toga ostane onda se dogode neželjene brojke. Prema pisanju portala Sportcom.hr, Rijeka je kraj 2018. dočekala s minusom od 4,8 milijuna kuna, dok revizijsko izvješće kaže da je lanjska godina zaključena s čak 29,6 milijuna kuna u crvenome!
Nimalo ohrabrujuće vijesti s Kvarnera. A koliko će spomenuti minus umanjiti izgledni odlazak Antonija Mirka Čolaka ovog ljeta? Spominje se interes od Portugala do Turske, a ni Dinamo neće biti imun na njega ako prodaju Petkovića. Transfermarkt ga cijeni na 2,4 milijuna eura. Bit će to transfer u kojem će Mišković morati iskoristiti sve svoje znanje i vještine.
Nomen est omen
Ostao nam je trenutačno petoplasirani klub 1. HNL. Dovoljno da se klupske legende Hajduka okreću u grobu. Po tko zna koji put se na Poljudu krenulo ispočetka, ali čini se da za ponos Dalmacije i dalje vrijedi latinska poslovica: Nomen est omen jer Poljud je i dalje prava močvara u kojoj je mnoštvo krokodila. A ti krokodili odavno ne hvataju i ne otkidaju bodove drugim klubovima već se međusobno grizu i bore za prestiž dok Hajduk tone sve dublje u močvari.
Ne ulazeći u odnos HNS-a i Hajduka, Splićani moraju počistiti svoj klub. I to temeljito. A to neće napraviti niti Igor Tudor s katastrofalnim igračkim kadrom, niti Mario Stanić ili Ivan Kepčija. Može Boro Primorac učiniti čuda u Akademiji, ali obezglavljeni klub nastavit će vrludati čak i ako naniže sve pobjede do kraja prvenstva. Pat pozicija u kojoj sve vuče Udruga Naš Hajduk, a po uzoru na Barcelonu i Benficu, zasad se nije pokazala uspješnom, štogod iz te udruge tvrdili. Ponose se činjenicom da navijači vode klub, samo je ovdje problem što je većina tih navijača s ulice. U Barceloni su to dokazani intelektualci, direktori, poduzetnici i slični.
I dok se svaki svaki od četiri spomenuta kluba muči sa svojim problemima, završnicu prvenstva oku ugodno igra Lokomotiva. Razumljivo je odbijanje prihvaćanja ovog kluba kao legalnog sudionika 1. HNL zbog uloge otvorenog satelita Dinama. Ali nikakve veze s time nema aktualni trener Goran Tomić koji je složio mladu atraktivnu ekipu koja se igra nogometa.
