De Rossi s 36 godina na leđima definitivno nije više u cvijetu mladosti, ali je bez obzira na to bio jedan od najboljih Rominih pojedinaca ove sezone.
26.05.2019. zauvijek će ostati u sjećanju svakom navijaču Rome. Te kišne večeri na rasprodanom Olimpicu (malo je reći da se tražila karta više), gdje su se sučelili Roma i Parma u posljednjem kolu Serie A za sezonu 2018/19, negdje oko 22:10 h trener Rome Claudio Ranieri odlučio je iz igre izvaditi Romina kapetana Daniele De Rossija i omogućiti Curvi Sud (tribini s najvatrenijim Rominim navijačima) da se po posljednji put pokloni jednom od najvećih ratnika kojeg je nogometna igra ikada vidjela.
Kraj kojeg nitko nije želio, osim (zlobnih) pojedinaca
Kada su iz Romine uprave cca. dva tjedna prije utakmice s Parmom obznanili da De Rossiju neće ponuditi produljenje ugovora uslijedilo je stanje šoka i nevjerice. Takav odnos prema ikoni kluba, produženoj ruci svakog Rominog trenera na terenu, klupskom kapetanu i miljeniku navijača (ne samo Rominih) nitko nije, s razlogom, očekivao. Klupski predsjednik, Amerikanac James Pallotta, i njegov osobni savjetnik, svim ljubiteljima nogometa omraženi Franco Baldini, Romu doživljavaju isključivo kroz prizmu biznisa i ne mare uopće za onaj sentimentalni dio kojeg u talijanskom nogometu ima napretek.
De Rossi s 36 godina na leđima definitivno nije više u cvijetu mladosti, ali je bez obzira na to bio jedan od najboljih Rominih pojedinaca ove sezone. Dovoljno je pogledati statistiku Rome s De Rossijem na terenu i onda kada ga nije bilo. Roma s De Rossijem je pobjeđivala u 52% odigranih utakmica u svim natjecanjima, a bez njega tek u 44% slučajeva – samo jedan od brojnih pokazatelja zašto su ga trebali zadržati, a ne prisilno tjerati iz jedinog kluba za kojeg je igrao u karijeri i za kojeg ga veže puno više od samog nogometa.
Ovo nije prvi puta da se ova američka uprava na sličan način odnosi prema klupskim legendama. Sjetit ćemo se svi na koji način su se „riješili“ Francesca Tottija, po mnogima posljednjeg Rimskog cara. Nakon Tottijeva oproštaja preostala je tek jedna mala rimska legija predvođena centurionom De Rossijem koja se protiv barbara (Amerikanaca) borila do posljednje kapi krvi, ali, nažalost, nije izdržala. Roma je ostala bez svojih simbola, tzv. „zastava“ kako De Rossija i Tottija nazivaju Romini ultrasi (bandiere Romane), te je Pallotta, izgleda, uspio u naumu da Romu pretvori u svoju „prćiju za pranje love“.
Romanismo ne umire nikad
Ali Pallotta zasigurno nije računao da će njegovi postupci do te mjere ujediniti Romine ultrase, već je, baš suprotno tomu, očekivao da će ih razjediniti. Ali ako ste Rimljanin i navijate za Romu, onda imate jednu posebnu ljudsku osobinu koju tamošnji ljudi nazivaju Romanismo ili Romanità (ti su termini neprevodivi, ali se možda mogu okarakterizirati kao svojevrsni pozitivni prkos) te nećete dozvoliti da vam itko dira ono najsvetije, a Rominim navijačima Daniele De Rossi svakako spada u tu kategoriju. Pallotta je, stoga, dotaknuo osinje gnijezdo i, čini se, potaknuo navijače na revoluciju koja bi mogla završiti pogubno za njega.
Taj smo Romanismo mogli vidjeti i nakon utakmice s Parmom kad se Daniele po posljednji put oprostio od svojeg voljenog kluba i njegovih navijača. „Najviše žalim što ću Romi moći podariti samo jednu karijeru“, rekao je nedavno De Rossi koji je možda i najeklatantniji primjer osobe iz kojeg se na sve strane izlijeva Romanità. On je za Romu živio 365/7 te je svaku utakmicu igrao kao da mu je posljednja, a posljednju je odigrao sa žarom petnaestogodišnjaka s neizmjernom željom za dokazivanjem kojemu je to prva utakmica u karijeri.
Addio Capitan’ Futuro
Tu je utakmicu između Rome i Parme nakraju dobila Roma rezultatom 2-1 i to golom kojeg je u samom smiraju utakmice postigao Argentinac Diego Perotti. Interesantno, Perotti je zabio pobjednički pogodak i na Tottijevom oproštaju prije 2 godine protiv Genoe u Rimu, također u zadnjim trenucima utakmice. Ali rezultat utakmice bio je u drugom planu. Svi su samo čekali posljednji sučev zvižduk kako bi se mogli oprostiti od svog Capitan’ Futura (De Rossija su tako nazivali jer je gotovo cijelu karijeru bio zamjenik kapetana Francescu Tottiju).
Bilo je puno suza, plakali su i oni koji tvrde da ne plaču nikad, jer je Danieleovim (prisilnim) odlaskom završila jedna era za koju su se svi nadali da će ipak još malo potrajati. Ali ipak nije. De Rossi kaže da se osjeća još uvijek kao nogometaš i da želi igrati, ali da će iz poštovanja prema Rominim ultrasima i Curvi Sud završiti karijeru. Na to su mu navijači odgovorili: „Ne, Daniele, potjerali su te! Ako ti se još uvijek igra, nije fer da te mi sprječavamo.“
Tako da ćemo uskoro vidjeti kakva će biti De Rossijeva igračka budućnost. Htjela bi ga Boca Juniors te LA Galaxy koji ga želi pripojiti Ibrahimoviću, ali jedno je sigurno – vidjeti De Rossija u bilo kojem drugom dresu osim Rominog bit će maksimalno čudno, neprirodno i krajnje nepošteno prema samom De Rossiju koji Romu voli više od ičega i više negoli ju itko može voljeti.
