Mislim da je Bjelica čak odahnuo kada je Matoc odsvirao kraj utakmice. Dobio je konačno priliku da oplete po zvjezdicama u svlačionici i njihovim posrednicima, lobistima, agentima i sl.
Dinamov poraz u Varaždinu odzvonio je nogometnim eterom jer, realno, ta tri boda bila su upisana još kad je objavljen raspored utakmica za ovu sezonu 1. HNL. Nenad Bjelica išao je obratnom logikom od one Zlatka Dalića. Izbornik je u Azerbajdžanu pokušao na valu dobre igre protiv Slovačke s istom ekipom slaviti u Bakuu. Bjelica je nakon razbijanja Atalante ispremiješao momčad i očekivao da će igrači željni igre gristi protiv posljednjeplasirane momčadi domaćeg prvenstva.
Dogodilo se obratno. Rizik se ovoga puta nije isplatio.
Nisu na terenu bili golobradi mladići, čak je većina njih u pristojnoj dozi kroz rotaciju dobivala priliku na terenu dosad. Više je u pitanju slabija forma pojedinaca koji iz tog razloga i ne igraju u idealnoj postavi (Pinto, Hajrović, Gavranović). Dalo bi se govoriti o netipičnoj odluci da poziciju korektora vezne linije igra Amer Gojak ili nemogućnosti da još uvijek ritam igri daju dva talentirana središnja veznjaka (Majer, Ivanušec). Ali sve je to pod velikim manje važno.
Možda Dinamo s jedne strane plaća ceh onomu što mu na drugoj strani donosi rezultate; ima ustaljenih 13, 14 igrača koji ga drže ovoliko visoko koliko se popeo posljednjih tjedana u Europi. Logično je da se Bjelica nadao kroz “lakše” utakmice, poput varaždinske, dobiti još jednoga ili dvojicu kojima može proširiti listu, ali eto… Rekoh, ovaj put nije išlo.
Ništa zabrinjavajuće, to je nogomet.
Rekao bih čak da njegov istup nakon utakmice nije odavao dojam osobe koja je uzrujana neplaniranim porazom. Više su izjave o samoj utakmici i zalaganju bile planske; s idejom da razdrma momčad i upozori ih da se ne naruši dobra atmosfera stvorena europskim uspjehom.
Mendažerske “sugestije”
Ali Osječanin je otvorio drugu temu. Njegovu hladnokrvnost i odmjerenost nadvlada ponekad (ne)kontrolirani izljev bijesa. Pa tad izbaci: “Pa menadžeri zivkaju novinare, pa menadžeri zivkaju mene i pokušavaju doći do beneficija.” Dakle, u – kako neki smatraju – najsređenijem klubu ovog dijela Europe menadžeri direktno zivkaju trenera i lobiraju da njihov igrač zaigra tu i tu utakmicu.
Teško je i zamisliti koliko takav pritisak djeluje razarajuće uoči važnih utakmica kada svaka distrakcija može biti presudna. Važeš svakog igrača na svakoj poziciji i prije nego počneš ulaziti u detaljnu pripremu utakmice, i nećkaš se hoćeš li staviti ovog ili onog a onda te zove mendažer jednoga od njih… Što učiniti? Vrlo malen postotak će ostati imun na sufliranje. Dio će podsvjesno prihvatiti sugestiju, a većina će baš zbog tog pritiska izabrati ovog za kojeg nema lobiranja. I što ako onda pogriješiš? Ma što ako na ikakav način podlegneš pritisku? Svaka iduća samostalna odluka može ti buditi sumnju.
Trener Dinama ipak ima nekoliko utakmica u nogama pa ne sumnjam da se zna othrvati. Mislim da je čak Bjelica odahnuo kada je Matoc odsvirao kraj utakmice. Dobio je konačno priliku da oplete po zvjezdicama u svlačionici i njihovim posrednicima, lobistima, agentima i sl.
Bjelica ima položaj koji mu jamči da se s takvima razračuna, što zbog vlasti u svlačionici (što nije imalo mnogo njegovih prethodnika u Maksimirskoj), a što zbog medijskog prostora.
A što s morem trenera u manjim sredinama gdje se šefu momčadi nije lako izboriti da jedini bira sastav? Jer je lijeni bek načelnikov sin, veznjak koji je zadnji put točno dodao prije dvije sezone je potomak potencijalnog sponzora i tako redom. A i samoga trenera, kakav god rezultat da ima, makne se jednim potezom. Dovoljno je samo da ne svira po notama klupskog šefa ili lokalne politike.
Srećom za Dinamo, kako je kazao šef njihove svlačionice: “Kod Nenada Bjelice nema beneficija, jedino mjerilo je teren.” I jedino će ga teren smijeniti. Ne ode li sam prije toga.
F. M.
