Čulo se buć, bać, Bočkaj,
Pao je mrak na Zekićeve oči…
A nije sigurno svanulo ni predsjedniku Ivanu Meštroviću kad je čuo da mu se sljedeći u izlogu za prodaju zaletio kroz izlog benzinske postaje u Kanižlićevoj ulici u Osijeku.
Nekidan je prigovarao da su mu igrači, trener, ma svi odreda, bili bezmudi u porazu na Maksimiru (iako je, nota bene, u siječnju prodao dva ponajbolja igrača).
E, pa Bočkaj se očito od muke napio i odlučio pokazati svom šefu da je on itekako frajer sa grande cojones. Frajer koji bez straha može nagaziti Mercedes od par stotina konja i prikliještiti djelatnicu na benzinskoj postaji između pulta i zida.
Samo mi se nekako čini da Meštrović nije mislio na takvu vrstu bezobrazluka kada je prozivao Petra Bočkaja i ekipu za lošu predstavu u Zagrebu.
Ovime si je pak 23-godišnjak, ako uspije u nogometu, priskrbio specifičnu verziju titule bad boya. Jer nije poludio dokazujući se nekoj curi brzinom i divljanjem. Poludio je zbog – čokoladice. I ozbiljno ugrozio svoju karijeru.
A samo sat prije sve se činilo idealno; Bočkaj se, urlajući iz petnih žila, uglas sa Sašom Matićem zaklinjao:
Ne bih ništa menjao,
na početak da se vratim,
istim stazama bih pošao
i na ista mesta došao!
F. M.