U 32. kolu svjedočili smo prvoj pobjedi Rijeke nad Dinamom u posljednjih 2829 dana. Tome unatoč, 4 kola prije kraja prvenstva sve je izglednije da će, nakon godinu dana posta, prepoznatljivi grb stajati pored naziva „prvak HNL-a“ i to onaj Dinama.
Dinamo i sa porazom sve bliže tituli
Pobjeda Rijeke teško se može nazvati kiksom Dinama, ali momčad Nikole Jurčevića je po mnogima, između ostalih i Matjažu Keku, imala više od igre. Rezultat, dakako, nerijetko ne pita za to tko je imao inicijativu ili veći broj prigoda, pamte se samo pobjede, a Dinamo pak želi samo uzeti taj naslov i konačno zaboraviti ovu na trenutke zaista neobičnu i uzbudljivu sezonu.
Da nema panike u Maksimiru, govorio je i smireni izraz lice Nikole Jurčevića nakon utakmice:
„Znate i samo što se sve događalo, igrali smo protiv Rijeke s tri debitanta, žao mi je i zbog njih što smo izgubili jer smo veći dio utakmice bili dominantni, imali više šansi, međutim, izgubili smo 1:0, i to je ono što se piše“, rekao je trener Dinama.
Matjaž Kek poslovično nije bio previše euforičan unatoč „povijesnoj“ pobjedi:
„I to sam čuo da se dogodi, da moja momčad u Maksimiru pobijedi u prvenstvu Dinamo. Na kraju smo mi dali taj gol koji je odlučio, iako smo opasno živjeli, posebno u drugom poluvremenu. Kad sam već tako iskren, reći ću i to da smo znali puno bolje igrati pa ipak stradati“, zaključio je trener Rijeke.
Hajduk ponovno nije pravi u „malim“ utakmicama
Pravi razlog za slavlje Dinama dogodio se u Koprivnici gdje je Hajduk propustio slaviti protiv Slavena te tako propustio najvjerovatnije posljednji vlak koji „vozi“ do titule ove sezone. Na taj način je ponovno otvorena ona priča o tome da, ako želite ostvariti rezultat, morate biti pravi i kada je glamur udaljen kilometrima. U blatu tuzemnih nogometnih travnjaka, protiv momčadi koje jedva čekaju potući se slavnim imenom, lišeni svakog rezultatskog imperativa. Mladi Hajduci već godinama pokazuju da su im spomenuti uvjeti više teret nego išta drugo, a zalog za uspjeh očigledno leži u povećanim financijskim izdacima za kvalitetnije pojedince, ako već nije moguće spriječiti mlade talente da taj svoj talent što prije i unovče. Dakako, riječ je o nečemu s čim su se na Poljudu, u nekim financijski kvalitetnijim vremenima, više puta opekli. Na kraju su se našli u situaciji da imaju istrošene veterane sa višegodišnjim izdašnim ugovorima iz kojih je bila potrebna prava pravno/managerska majstorija izvući se.
Splićani se, 4 kola prije kraja, nalaze na 3. poziciji i sada imaju novi zadatak boriti se sa Riječanima za povratak na 2. poziciju. Zadatak im neće biti nimalo lagan, s obzirom da su Riječani potpuno iznenada ostali kao posljednja momčad koja još ima šanse srušiti Dinamo i ostvariti za njih povijesnu obranu titule prvaka nakon što su prošle godine prvi put osvojili naslov. Ipak, razumljiv je izostanak euforije kod Matjaža Keka kada bacimo oko na raspored do kraja. Od 12 bodova koji su u igri, Dinamo već ima 6 bodova prednosti. Uz to nemaju teških utakmica do kraja, dapače, moraju još igrati protiv Lokomotive i Rudeša. Pobjede u samo te 2 utakmice su dovoljne i za teoretsku sigurnost. Riječane, pak, u posljednjem kolu očekuje veliki derbi na Poljudu.
Sjajni Rudeš pobjegao od zone ispadanja
Rijetko dramatičnu utakmicu u borbi za ostanak odigrali su Rudeš i Cibalia. Nakon što su domaći poveli preko Fazlija u samom otvaranju utakmice, a gosti poravnali golom Galića doslovno u posljednjoj sekundi prvog poluvremena, rezultat se nije mijenjao sve do sudačke nadoknade drugog dijela. A u prvoj minuti te nadoknade Vinkovčani su poveli iz protunapada koji je golom okrunio Dabro. I kada se činilo kako će Cibalia bodovno dostići Rudeš uslijedio je nevjerojatni preokret. U dvoje gužve pred vratima gostiju najbolje se snašao Fazli i pogocima u trećoj i petoj minuti nadoknade praktički osigurao ostanak Rudešu koji sada ima 5 bodova više od Istre i 6 bodova više od posljednje Cibalie.
Slika: Rezultati.com
