Najveći derbi hrvatskog nogometa pružio nam je atraktivnu igru s dvocifrenim brojem prilika na obje strane
Ipak, nije se dogodilo ono čemu se nadala cijela Dalmacija, a zasigurno i šire, da Hajduk pobjedom vrati neizvjesnost koja bi onda potrajala sve do posljednjeg kola i pružila nam još mnoštvo uzbuđenja. Dinamo je, unatoč trenucima tijekom kojih su dominirali, ipak uz dosta sreće došao do pogotka više koji im je omogućio da rezultatom 1:2 odnesu sva 3 boda i pobjegnu na ugodnih +8.
Sjajna utakmica za gledatelje
“Modri” su bolje otvorili utakmicu i stvorili nekoliko šansi odmah na početku susreta, ali Letica se uspješno nosio sa njima, kako iz igre, tako i iz prekida preko kojih su najčešće stizale prilike, ali i pogoci. Hajrović je u prvom poluvremenu 2 puta zaprijetio iz slobodnog udarca i to šutirajući u vratarev kut, ali snašao se mladi vratar i otklonio obje situacije. Nastojanja gostiju konačno su urodila plodom u 14. minuti, Doumbia je iz neposredne blizine pogodio gredu nakon izvedenog kornera, a na slobodnu loptu natrčao je Benković i zakucao je u mrežu za vodstvo Dinama 0:1.
Primljeni pogodak sam za sebe nije bio razlog za alarm Kopićevoj momčadi, barem ne u tako ranoj fazi, što se vidjelo po tome da je Dinamo i nakon postignutog pogotka još 10-tak minuta imao inicijativu u igri. Sve do 25. minute i sjajne bombe Mije Caktaša koji je pokazao Hajroviću kako se izvode slobodni udarci, poentirao sa 30-tak metara i apsolutno iznenadio Dinamova vratara Livakovića koji je bio na toj lopti, ali nije uspio pročitati njenu putanju kako treba i tako potpisao kapitulaciju za izjednačenje rezultata.
Da pozitivni poticaji općenito vrijede puno više nego negativni, dokazala je ova momčad Hajduka koja, od postignutog pogotka, preuzima sve konce igre i do kraja poluvremena potpuno poništava dojam o Dinamu kao boljoj momčadi do odmora. Drugo poluvrijeme svjedočili smo nastavku igre kakvu smo gledali prije odlaska u svlačionice, kvalitetna utakmica sa prilikama na obje strane, vratnice su se tresle nekoliko puta i iznenađuje da nismo vidjeli još poneki pogodak.
Međutim, koncentracija i karakter su se pokazali ključnima i u ovom derbiju kojega je, unatoč brojnim prigodama i atrakcijama, ipak odlučila nespretnost i trenutak slabosti napadača Hajduka, Ahmeta Saida, koji je u fazi branjenja kornera promašio loptu u pokušaju njenog izbijanja te tako omogućio da ista dođe do Benkovića u mat poziciji, a Benković danas takve situacije nije propuštao. Prednost Dinama 1:2 u 60. minuti, a unatoč naporima “Bijelih”, vidjelo se tamo negdje oko 80. minute da je želja jedno, a mogućnost iskopavanja iz pozicije u koju su se doveli u svega 10 minuta, ipak nešto drugo.
Sreća ili karakter?
Dinamo je slavio, može se reći uz dosta sreće, ali ako ništa, ovaj derbi barem nećemo pričati o sucima i stvarima koje su marginalne pravim ljubiteljima nogometa. Ovaj derbi je odlučio karakter, pobjednički mentalitet, ako hoćete, jednog Dinama koji već dugo izgleda blijedo, ni ova utakmica to ne mijenja, ali Dinama koji je uglavnom znao ostvariti ono što mu je trebalo protiv svojih vječitih rivala iz Splita. Količina prilika u kojima su Hajdukovi napadači ostajali sami kao duhovi u kaznenom prostoru Dinama, apsolutno je razlog za brigu no. 1 treneru Jurčeviću i ako to ne popravi, lako je moguće da njegova momčad doživi još poneki kiks 5 kola prije kraja prvenstva. Podsjetimo, sljedeće kolo na Maksimir dolazi Rijeka željna nadigravanja.
Na drugoj strani, trener Hajduka je prethodno isticao da želi da njegova momčad razvije automatizme u igri koji moraju biti prisutni neovisno o kretanju rezultata. Odnosno, upravo u kritičnim situacijama, primjerice visokog pritiska protivnika na zadnju liniju, postoje automatizmi da se lopta zadrži i u konačnici premjesti na protivničku polovicu odakle dalje slijede ostali automatizmi za zadržati loptu ili stvoriti priliku za pogodak. Dojam je da je za sada na pola puta do zacrtanog cilja, ali ova utakmica možda i nije najbolje mjerilo jer je većina toga danas ovisila o protivniku. Ono što su Dinamovi napadači razradili, posebice na početku susreta, ide kao plus njihovoj kvaliteti, ne kao minus obrani, dok s druge strane, pokloni Dinamove obrane su definitivan minus obrani, a neiskorištene prilike (od kojih su neke lopte završile visoko u Zemljinoj orbiti) postaju pitanje mentalne čvrstoće i karaktera bez kojeg je najbolje ni ne izlaziti na travnjak u ovakvom derbiju.
Said kao Pedro
Ahmet Said je i prije ovog susreta znao privući negativnu pozornost na sebe, mnogim Torcidašima je i dalje u sjećanju njegova sebičnost prilikom izvođenja jedanaesterca protiv Evertona na početku ove sezone što je naposlijetku koštalo Hajduk nastupa u Europskoj ligi, a nakon toga je neko vrijeme proveo u rezervnoj močadi pod nejasnim okolnostima. Pogreška u današnjoj utakmici zasigurno nebi smjela izazvati gnjev Dalmacije, ali razočaranje svakako, a ne treba napominjati kako 13 godina gladi splitske publike definitivno neće ići u prilog internacionalcu kada se bude definirao kadar momčadi Hajduka za sljedeću sezonu. Sezonu kojoj se (nerado će priznati, ali moraju) već sada polagano okreće velik broj ljubitelja Hajduka, dok se ostatak ipak još uvijek nada da im Rijeka može pomoći. Za sada Dinamovci ipak slave pobjedu koja im najvjerovatnije znači novi naslov prvaka HNL-a.