1975. godina
Nobelovac, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, Ivo Andrić, umro je 13. ožujka 1975. u 83. godini života.
Studira u Zagrebu, Beču i Krakovu. Za Prvoga svjetskog rata označen je kao jugoslavenski nacionalist, a poslije ujedinjenja ušao je u diplomatsku službu, u kojoj brzo napreduje. Bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.
Iako se za studiranja izjašnjavao kao Hrvat iz Bosne, kasnije postaje zagovornik jugoslavenstva i izjašnjava se kao Srbin, pa je gotovo sva književna djela, osim nekoliko pripovjedaka iz mladosti, pisao ekavicom i srpskim jezikom.
Smatra se da je u književnosti imao tri faze: u prvoj stvara pjesme u prozi, u drugoj se okreće pripovjednoj prozi, a treća, u svijetu najpoznatija faza Andrićeva stvaralaštva, obilježena je opsežnijim djelima. Najpoznatiji je po romanima Na Drini ćuprija i Travnička hronika. Gospođica i nedovršeni Omer-đaša Latas ostali su u sjeni prvih dvaju romana.
Godine 1961. za roman Na Drini ćuprija dobio je Nobelovu nagradu za književnost, a kontroverza čiji je pisac nikada nije riješena, pa ga danas i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem.
