1790. godina
Josip II. je bio sin cara Franje Stjepana Lotarinškog i kraljice Marije Terezije, rođen u palači Schönbrunn, 13. ožujka 1741. godine. Nakon što mu je otac umro 1765., Josip II. (kao najstariji sin) postaje njegov nasljednik i car Svetog Rimskog Carstva. Bio je poznat po brojnim prosvjetiteljskim reformama kojima nastavlja reforme svoje majke (uvođenje gubernija, obrazovanje činovnika, opća vojna obveza, reforma sudstva i izdavanje Općega građanskog zakonika, porezna regulacija, nastavak školske reforme te opsežne crkvene reforme, uključujući ukidanje brojnih redova, odnosno samostana).
Za vladavine Josipa II. unaprijeđeno je zdravstvo i socijalnu skrb, država je preuzela brigu za zbrinjavanje bolesnih i siromašnih pa su otvorene mnogobrojne bolnice i prihvatne ustanove. Proveo je reformu sudstva odvojivši ga od uprave, a isto tako ukinuo je i torturu. Sve reforme, osim Edikta o toleranciji i odluke o ukidanju kmetstva, morao je opozvati kada mu je zatrebala potpora staleža zbog neuspjeha u ratu s Turcima (1788–90).
Naslijedio ga je njegov brat, Leopold II., koji je, povukavši ostatak bratovih reformi, vladao od 1790. do 1792. godine.
