305. godina
Dioklecijan je dolaskom na vlast okončao razdoblje polustoljetne anarhije i bezumnih borbi za prijestolje. Bio je poznat kao jedan od najvećih progonitelja kršćana, premda u početku nije bilo tako jer su njegova žena i kći bile kršćanke. Dioklecijan je dvojio oko progona kršćana, no Galerije ga je stalno uvjeravao da su kršćani unutrašnji neprijatelji Carstva.
Ako znamo da se Dioklecijan proglasio gospodarom i bogom, što kršćani nisu priznavali, jasniji je razlog sukoba. Car izdaje prvi Edikt protiv kršćana 303. godine. Najveća se ironija dogodila kada je upravo najveći zagovornik progona kršćana, Galerije, bio prvi car koji je tik prije smrti 311. godine izdao proglas o slobodi kršćanskog vjerovanja.
Iako je mnogo nerazrješenih odgovora, Dioklecijan je 1. svibnja 305. godine abdicirao iako su ga do kraja života, najvjerojatnije zbog bolesti, titulirali augustom. Toga je dana u Nikomediji pred svojim postrojenim nepobjedivim legijama skinuo grimizni plašt i predao ga uz riječi:
“Primi na sebe, Jupiteru, ono što si mi pozajmio …”
Dioklecijana je na mjestu augusta naslijedio Galerije, njegov dotadašnji cezar i zet. Tokom svoje vladavine objavio je sveukupno četiri edikta na temelju kojih je izvršen posljednji veliki progon kršćana u Rimskom Carstvu, zbog čega je do danas u kršćanskoj tradiciji ostao zapamčen kao veliki neprijatelj vjere.
