Srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću reaktiviranje nereda u Crnoj Gori je potrebno uoči ljetnih parlamentarnih izbora koje će premoćno dobiti. Time će naelektrizirati biračko tijelo kroz još jedan set ugroženosti naroda u vjekovnim srpskim zemljama.
Jutros je iz nikšićkog policijskog pritvora pušten episkop Srpske pravoslavne crkve Joanikije i još osmero svećenika te vjerske organizacije. Uhićeni su u utorak u Nikšiću jer su organizirali litije na kojima je prisustvovalo nekoliko tisuća vjernika, kršeći tako mjeru zabrane okupljanja zbog epidemije.
Protiv svećenika je podnesen optužni prijedlog za krivično djelo nepostupanja po zdravstvenim propisima za koji je predviđena novčana kazna ili godinu dana zatvora.
Ali, iza čitave priče se ne krije puka želja za povratkom svećenika narodu već borba za zadržavanje srbijanskog utjecaja u Crnoj Gori. Litije i proglasi o još jednoj ugroženosti srpskog naroda su scenariji viđeni i prije izbijanja pandemije.
Kroz Zakon o slobodi vjeroispovijesti SPC tvrdi da će joj crnogorska država oteti 700-tinjak crkvi i manastira u državi, ali sve se ipak čini ponešto drugačije. Da bi se postigla autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, potrebno je stvoriti prostor za to. A to je prostor koji zauzima Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Izbjegavanje teme Kosova
Srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću reaktiviranje nereda u Crnoj Gori kroz litije i niz prosvjeda je potrebno uoči ljetnih parlamentarnih izbora koje će premoćno dobiti. Time će naelektrizirati biračko tijelo kroz još jedan set ugroženosti naroda u vjekovnim srpskim zemljama. U trenutku kada se o Kosovu sve tiše priča jer je sve očitije da se ide prema sporazumu s Kosovom, mora postojati front na kojem se mogu pokazivati zubi.
Problem je što je Crna Gora tvrd i nezgodan orah jer je član NATO-a te je u poodmakloj je fazi pregovora s Europskom unijom. Ali prostora ima dovoljno da se iskoristi za posljednji ples jer, nakon što premoćno pobijedi na ovim izborima, Vučić za nekoliko godina potpuno nestaje s političke scene.
Neće detronizaciji toliko kumovati volja naroda, koliko geostrateška lutanja Šešeljeva učenika; infantilno dodvoravanje Kini, ljubovanje s Rusijom i ignoriranje Europske unije, a sve to dok u zrcalu vidi europski uglađenog i obožavanog oca naroda.
