Nevidljivi gen čini morske sisavce osjetljivima na neke otrove

mantee
Pixabay
Čini se kako je gen koji inače kod sisavaca pomaže u uništavanju toksičnih kemikalija kod morskih sisavaca neispravan i potiče osjetljivost kitova, lamantina (porodica morskih krava), dupina i drugih toplokrvnih vodenih stanovnika na pesticide.

PON1 gen je taj koji nosi upute za izradu proteina koji se spaja s masnim kiselinama koje se unose s hranom. Ali, u posljednjih nekoliko desetljeća taj protein je preuzeo drugu ulogu i sada služi za razbijanje otrovnih kemikalija koje su pronađene u pesticidima – organofosfatima.

Istraživanje koje su proveli genetičari pod vodstvom Wynna Meyera sa  Sveučilišta u Pittsburgu pokazalo je kako je kod 53 vrste kopnenih sisavaca taj gen netaknut dok je kod 6 vrsta morskih sisavaca bio prepun mutacija koje su ga učinile beskorisnim. Gen je postao beskorisan prije gotovo 64 milijuna godina, vjerojatno zbog prehrambenih promjena ili određenih promjena u ponašanju koje su se dogodile zbog preseljenja predaka morskih sisavaca sa kopna na more.

Istraživači su izmjerili brzinu kojom su se organofosfatne kemikalije – klorpiros okson i dizokson rascjepali u uzorcima krvi kopnenih i morskih sisavaca. Dok je krv kod kopnenih sisavaca pokazala smanjenje toksičnih kemikalija kod morskih sisavaca se nije pokazala razlika.

Jesu li životinje bile u doticaju s pesticidima?

Nije jasno nakupljaju li se organofosfati u tijelu morskih sisavaca na sličan način kao i DDT, vrsta pesticida koja se ne razgrađuje lako u okolišu. DDT, koji je zabranjen u desecima zemalja, može se akumulirati i u tkivu morskih sisavaca i uzrokovati oštećenje u živčanom sustavu i urođene mane.

Istraživači kao sljedeći korak planiraju skupiti uzorke krvi delfina i kitova u obalnim područjima koja su u doticaju s poljoprivrednim otjecanjima. To će im pomoći u provjeri jesu li životinje bile u doticaju s pesticidima i odgovara li to razini kemikalija u okolišu.

Izvor: sciencenwes.org