Do sada su provedena brojna istraživanja o tome kako vrijeme provedeno pred ekranima utječe na djecu i većina njih uglavnom je pokazala slične rezultate
Prema istraživanju koje je 2017. godine objavljeno u časopisu Clinical Psychological Science, kod adolescenata koji su više vremena provodili pred ekranima digitalnih uređaja postojala je veća vjerojatnost od pojave simptoma depresije ili od pokušaja samoubojstva. S druge strane, što su više vremena provodili podalje od ekrana, baveći se sportom ili družeći se s prijateljima, vjerojatnost da će se susresti sa spomenutim problemima bila je manja.
Dio istraživača zapitao se jesu li takvi strašni zaključci možda rezultat pogrešnog interpretiranja onoga što postojeći prikupljeni podaci zaista govore. Zato su Amy Orben i Andrew K. Przybylski s Oxforda prošle godine na neobrađene podatke koje su koristili autori gore spomenute studije iz 2017. primijenili posebno opsežnu statističku metodu, a rezultati koje su dobili pokazali su da je veza između dobrobiti adolescenata i digitalne tehnologije jako slaba.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se iz istog skupa podataka dobiju tako različiti zaključci
Stvar je možda u tome da točan odgovor na pitanje je li vrijeme koje djeca provode pred ekranima zaista toliko štetno ovisi o više čimbenika, a kako bi se došlo do pravog odgovora prvo je potrebno uzeti u obzir sve moguće kombinacije. Međutim, to je teško postići prikupljanjem podataka onako kako se to do sada uglavnom činilo – obavljanjem telefonskih razgovora s tisućama nasumično odabranih ljudi.
Odgovori na desetine pitanja o svakodnevnom životu ljudi, npr. koliko često vježbaju ili koliko bliskih prijatelja imaju, omogućava znanstvenicima da istraže potencijalne veze između širokog spektra navika i zdravstvenih ishoda te kako se sve to s vremenom mijenja.
Međutim, ovakva metoda prikupljanja podataka ima svojih nedostataka. Za početak, ljudi su jako loši u iznošenju procjena o tome koliko često nešto rade ili kako se osjećaju. A čak i ako su odgovori koje pruže potpuno točni, dobiveni podaci ne pružaju informacije o uzroku i posljedici. Ako najdepresivniji tinejdžeri koriste digitalne tehnologije češće nego to drugi tinejdžeri čine, nema načina da se točno procijeni je li korištenje tehnologije uzrok njihovog lošeg raspoloženja i obrnuto, ili su bili uključeni i neki drugi faktori.
Osim toga, prikupljanje podataka o više različitih ponašanja podrazumijeva i to da ispitanike nije moguće detaljno ispitati o svakoj temi, a to je posebno problematično kod proučavanja posljedica korištenja tehnologije.
Ono što jednu studiju koja se oslanja na iste podatke razlikuje od druge je način na koji će istraživači odlučiti analizirati brojke koje se nalaze pred njima
Kako bi pokazali koliko legitimnih rezultata može pružiti veliki skup podataka, Orben i Przybylski tijekom tri istraživanja, koja su još uvijek u tijeku, koriste posebnu metodu – analiza krivulje specifikacija – kako bi istražili odnos između digitalne tehnologije i dobrobiti adolescenata.
“Specifikacija” je u ovom slučaju svaka odluka o tome kako će netko analizirati podatke, na primjer kako se definira dobrobit. Istraživači koji rade analizu krivulje specifikacija generirajući niz rezultata testiraju svaku moguću kombinaciju koju bi pažljiv i razuman znanstvenik mogao donijeti. Orben i Przybylski su tako do sada identificirali 40.966 kombinacija koje bi se mogle upotrijebiti za procjenu povezanosti između psihološke dobrobiti i digitalne tehnologije.
Kada su usporedili podatke, ustanovili su da digitalna tehnologija ima malu negativnu povezanost s dobrobiti adolescenata. Svakako da donosi određene rizike, ali oni su izbalansirani s pozitivnim stvarima, a jedna od njih je i olakšano povezivanje s drugim ljudima.
Međutim, iako nije otkrivena snažna povezanost, to ne znači da je za adolescente dobro provoditi previše vremena uz ekrane digitalnih uređaja.
Zaključuje se da su dosadašnji načini prikupljanja i analiziranja informacija nedostatni da bi se pomoću njih pouzdano utvrdilo koje rizike ili koristi donosi upotreba digitalne tehnologije.
Aktivnosti povezane s digitalnom tehnologijom mogu donijeti korist ili štetu, ovisno o tome tko ih obavlja, koliko ih obavlja, kada to radi te što propušta za to vrijeme.