Piratske radio postaje, zasnovane na brodovima, privlačile su veliki broj slušatelja i postale kultna institucija
Kada bi vam netko rekao da već pola stoljeća nadomak obale Velike Britanije postoji mikronacija nepriznata od bilo koje suverene države u svijetu, biste li povjerovali? Iako vam je teško povjerovati u to, Sealand je upravo to i uspostavljena je 1967. godine i zauzima vojnu platformu Roughs Tower iz Drugog svjetskog rata blizu Suffolka. Teritorij se proteže na 400 metara kvadratnih nošen betonskim stupovima koji je drže iznad morske razine. Ima vlastitu zastavu, nacionalnu himnu, valutu, vladu i poštansku marku.
Osnivač dinastije, Pete Roy Bates pojavio se u vrijeme piratskih radio stanica koje su uživale zaštitu međunarodnih voda za nesmetano emitiranje popularne glazbe i radio emisija bez dozvole 60-ih godina. To je bilo u vrijeme kada se na sceni pojavio rock&roll, ocijenjen neprikladnim od strane službenih britanskih radio servisa, unatoč činjenici da je ta glazba dovela do općeg ludila među mladima. Piratske radio postaje, zasnovane na brodovima, privlačile su veliki broj slušatelja i postale kultna institucija. Najistaknutiji su bili radio Free London i Caroline.
Bates, bivši bojnik u britanskoj vojsci također je odlučio pridružiti se valu slobodnih frekvencija koje su prkosile BBC-ju sa svojim radijom Essex. On se smjestio na utvrdi Maunsell. Platforme su građene 1943. godine u Sjevernom moru u slučaju da dođe do bombardiranja ili njemačke invazije. Nakon rata, te ogromne utvrde usred mora ostale su podsjetnik na rat, ali su povučene 1950-ih. To je bilo tako dok jedna utvrda nije postala zona interesa mnogim piratskim radijima.
Bates je shvatio koliki je potencijal otoka te je 2. rujna 1967. proglasio Sealand državom, a sebe princom
Bates je shvatio koliki je potencijal otoka te je 2. rujna 1967. proglasio Sealand državom, a sebe princom. Njegova žena Joan postala je princezom, a njihov sin Michael prijestolonasljednik mikro države. Proklamacija je potaknula britansku vladu da uništi sve preostale utvrde kako ne bi došlo do sličnih situacija. Sealand je bio pošteđen, ali unutarnje prepirke su uzrokovale probleme.
Alexandar Achenbach, njemački biznismen i tadašnji premijer pokušao je izvršiti državni udar. Pomalo smiješno, no on je bio ozbiljan u svojoj namjeri. Unajmio je grupu nizozemskih i njemačkih plaćenika i opremio ih puškama, brodovima te helikopterima. On je ustvari bio Batesov suradnik koji je htio uložiti u mikro državu i pretvoriti je u kasino izvan dohvata vlade. Nakon što dogovor nije protekao po planu, odlučio je preuzeti vlast.
Bates je s obitelji bio u Engleskoj, a za to vrijeme je njegov sin Michael ostao čuvati tron. Achenbach je iskoristio njegovo odsustvo i uzeo Michaela za taoca. Roy Bates je požurio u spas sina i nakon četiri dana je pušten iz zatočeništva. Pošto je sin bio na sigurnom, Bates je isplanirao protuudar i preuzeo vlast. Nije bilo žrtava, ali je samoproglašeni princ zarobio Gernota Putza, njemačkog državljanina i Achenbachova odvjetnika s putovnicom Sealanda. Osuđen je na doživotni zatvor zbog izdaje.
Zapadnonjemačka vlada poslala je diplomate kako bi oslobodili Putza, no Bates je to iskoristio. Oslobodio ga je i proglasio kako je Sealand priznata zbog diplomatskih poteza Zapadne Njemačke. Iskoristio je to kao argument da on uistinu jest princ jedne legalne države. Sealand i dalje postoji, no od 1987. godine službeno je u britanskim teritorijalnim vodama. Ujedinjeni narodi osporili su njen status otoka zbog činjenice da je to platforma bez vlastitog teritorijalnog mora, a instalacije i umjetni otoci ne posjeduju status otoka.
Roy i Joan su preminuli, a njihov sin Michael drži titulu vladara od 1999. godine. Nevjerojatna je činjenica da je Sealand uspio stvoriti dinastiju koja nastavlja vladati piratskom državom i dan danas, a organiziraju i događanja kao što je Svjetsko prvenstvo u bacanju jaja.
