Kolumnist New York Timesa Kevin Roose prošle je godine shvatio kako njegov problem s pametnim telefonom postaje ozbiljan pa je odlučio poraditi na tome i podijeliti iskustvo s čitateljima
Roose navodi kako ga je ovisnost o telefonu dovela do toga da više nije bio u stanju čitati knjige, gledati dugometražne filmove i voditi duge neprekinute razgovore. Društveni mediji utjecali su na to da se osjeća srdito i tjeskobno, a više nisu pomagale ni stvari koje su ga ranije opuštale, poput grupnih razgovora ili slušanja podcasta.
Nakon nekoliko neuspješnih trikova pomoću kojih je pokušao obuzdati korištenje pametnog telefona, odlučio se zatražiti pomoć od Catherine Price, znanstvene novinarke i autorice vodiča “Kako prekinuti s vlastitim mobitelom”.
Price je pristala provesti ga kroz njezin program od 30 dana koji se fokusira na rješavanje temeljnih uzroka ovisnosti telefonu, uključujući i emocionalne okidače koji uzrokuju to da posežemo za telefonom.
Roose je cijelo vrijeme mogao koristiti internet bez vremenskog ograničenja i nije se morao odreći društvenih mreža, ali mogao ih je koristiti isključivo na računalu.
Odvikavanje mozga od štetnih rutina vezanih uz pametne telefone uključuje postavljanje mentalnih zapreka kako bi se svaki put prije uzimanja telefona u ruke zapitali zašto to radite i je li baš potrebno u tom trenutku.
Timesov kolumnist je shvatio kako je godinama koristio svaki slobodan trenutak kako bi provjeravao telefon. Tišina bi mu izazivala veliku nelagodu pa je mobitel morao koristiti čak i dok, na primjer, slaže odjeću.
Počeo je više držati mobitel u džepu i promatrati što se događa oko njega pa je uočavao detalje koje nikad ranije nije primijetio. Sljedeći korak bio je čišćenje telefona od svih aplikacija koje gutaju vrijeme, a ne donose mu nikakvu korist i radost. Ostavio je samo one aplikacije koje pridonose zdravim navikama i tome da se osjeća dobro. Onemogućio je i obavijesti za sve osim telefonskih poziva i poruka s unaprijed određenog popisa ljudi koji su uključivali njegovog urednika, suprugu i nekoliko bliskih prijatelja.
Trošenje vremena na društvene mreže i videoigre treba biti svjestan izbor
Na red je došao i sljedeći korak, a to je 24 sata bez telefona ili bilo kojeg drugog digitalnog uređaja. Roose odlučio provesti tako cijeli vikend i kaže da je bilo odlično. Osim dijela kad se kratko izgubio jer nije smio koristiti navigaciju.
Na kraju programa, s 5 sati i 37 minuta koliko je ranije svaki dan provodio na telefonu, spustio se na nešto više od sat vremena dnevno. Umjesto stotinjak puta dnevno, koliko je prije programa posezao za svojim telefonom, došao je na brojku od 20 puta.
Po završetku se bojao da će se s vremenom opet vratiti starim navikama, ali Catherine mu je objasnila kako sada obraća pažnju na svoj život. Ako ga želi potrošiti na Twitter i video igre, to je njegova stvar, ali bi to svakako trebao biti svjestan izbor.
Roose priznaje kako je nakon ovog jednomjesečnog programa dobio emocionalnu distancu od svojeg mobitela, a počeo je cijeniti i činjenicu da na raspolaganju ima uređaj pomoću kojeg može naručiti hranu, automobil i milijun drugih stvari, razgovarati s kim god želi i sačuvati fotografije i uspomene te pristupiti ogromnoj količini informacija.
Kaže kako je svjestan da se nije sasvim riješio ovisnosti, ali po prvi put nakon dugo vremena počeo se opet osjećati kao čovjek.
Izvor: The New York Times
