Trump već neko vrijeme govori o potrebi da se „ponovno otvori Ameriku“. Ipak, prošlotjedna mantra otišla je korak dalje te je tjedan započeo izjavama da „lijek ne može biti gori od same bolesti“
Protekli je tjedan u SAD-u bio vrlo vjerojatno jedan od najturbulentnijih u mandatu Donalda Trumpa. Takva opservacija govori puno zato jer je Trumpu turbulentnost vjerojatno srednje ime.
Neupitno se radi o vrlo kontroverznoj svjetskoj političkoj figuri koja u fokus svjetskim medijima često dolazi zbog svojih, u najmanju ruku dvojbenih, prosudbi i odluka. U tjednu iza nas Trump je odlučio nadmašiti samog sebe te nam je priuštio prizore kojih se ne bi posramile niti hrvatske sapunice (niti turske i meksičke, kad smo već kod toga).
Trump već neko vrijeme govori o potrebi da se „ponovno otvori Ameriku“
Ipak, prošlotjedna mantra otišla je korak dalje te je tjedan započeo izjavama da „lijek ne može biti gori od same bolesti“ aludiravši na činjenicu da bi predugo zadržavanje SAD-a u „karanteni“ moglo rezultirati katastrofalnim posljedicama za američko gospodarstvo, ali i imati reperkusije na mentalno zdravlje građana. I dok su to činjenice s kojima se vjerojatno svi više-manje možemo složiti, dvojbeni su trenutak i način koji je Trump odabrao za tu diskusiju.
Naime, Trump je to prvi put iznio krajem ožujka na tiskovnoj konferenciji za medije koje u Bijeloj Kući organizira svaku večer zajedno uz svojeg potpredsjednika Mike Pencea te medicinske eksperte i epidemiologe (od kojih su najvažniji dr. Anthony Fauci te dr. Deborah Birx).
Dogodilo se to neposredno nakon što su Fauci i Birx smireno i argumentirano pokušali Amerikancima objasniti da je nužno pridržavati se nešto striktnijih mjera kako bi uspješno suzbili širenje virusa. Ali Trump ne bi bio Trump kad bi dozvolio nekom drugom „njegova“ svijetla pozornice o čemu svjedoči i ta izjava o „lijeku i bolesti“.
(Namjerno) nesmotrene izjave
Već više od godinu dana Trumpov glavni argument za predsjedničke izbore koji će se održati u studenom je stanje američke ekonomije koja je, prije krize izazvane koronavirusom, dosezala prilično dobre brojke. Naravno, upitno je koliko je tim brojkama doprinio sam Trump i koliko je stanje ekonomije uistinu bilo dobro za veliki broj Amerikanaca koji žive na rubu siromaštva, ali percepcija o snažnoj ekonomiji uvriježila se potpuno te je izgledalo da će ona Trumpu donijeti reizbor.
Zato je Trumpa „zatvaranje“ američkog gospodarstva uslijed „koronakrize“ posebno pogodilo, ne zato jer mu je stalo do radnika koji su ostali bez posla ili poslodavaca koji propadaju (to su eventualno sekundarni ili tercijarni razlozi), već zato jer je njegov jedini cilj ponovno „osvajanje“ Bijele Kuće.
Iz tog kuta treba gledati svaki njegov potez i sve njegove izjave. Nesmotreno i ishitreno zazivanje „ponovnog otvaranja Amerike“ i vika o „lijeku gorem od bolesti“ ustvari su vrlo promišljeni politički potezi sa samo jednim ciljem: pokrenuti gospodarstvo kako bi mu percepcija o nikad snažnijoj američkoj ekonomiji donijela reizbor. Briga za ljudske živote tim je činom pala u drugi plan.
Nema više love za WHO
Kad govorimo o turbulentnosti proteklog tjedna, odluka koja je izazvala najviše medijske prašine (iako nije ni približno najopasnija Trumpova odluka/izjava) je ona o američkom prekidu financiranja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Trump je WHO-u usred globalne pandemije odlučio uskratiti gotovo 500 milijuna dolara zbog načina na koji su se podnijeli prema Kini u samom startu pandemije, još tamo u siječnju.
Da ne bi bilo zabune, WHO je puno toga napravio pogrešno u vrijeme trajanja ove globalne pandemije te je način na koji su „slijepo vjerovali“ Kini u svakom slučaju neprihvatljiv, ali Trumpov razlog za prestankom financiranja WHO-a je, blago rečeno, krajnje licemjeran s obzirom da je „Kralj Twittera“ Kinu na sva usta hvalio svojim „ulizivačkim“ tweetovima o njihovoj pravovremenoj reakciji na prijetnju koronavirusom. I to u doba kad je virus već bio prisutan u Europi.
Glupa i opasna odluka
Kina je svoje brojke zasigurno lažirala, čemu u prilog govore i posljednji podaci iz Wuhana koji je prijavio da je broj preminulih veći za 50% od onog što je prvotno izvješteno. Zbog toga bi Kina kad sve ovo prođe trebala odgovarati. Trebao bi odgovarati i WHO ako se ustanovi da su zajedno s Kinom zataškavali relevantne podatke, ali Trumpova odluka o prestanku financiranja jedine nadnacionalne zdravstvene organizacije u doba najveće pandemije od Španjolske gripe iz 1917. godine je glupa i opasna.
Na kraju krajeva, SAD je već dosta dugo u nezavidnoj poziciji unutar WHO-a jer je potpuno neproporcionalno raspodijeljeno koliko koja država ili multinacionalna kompanija izdvaja za samu organizaciju. Kina, usporedbe radi, izdvaja cca. 40 milijuna dolara godišnje. Tako da je Trump puno ranije mogao, da je htio, pokrenuti pitanje financiranja WHO-a, ali očigledno da mu to prije nije smetalo. Na ovaj način Trump pokušava krivnju za nekontrolirano širenje virusa diljem SAD-a prebaciti na nekoga drugog. Jer, kao što smo već navikli, Trump nikada nije kriv, već krivica uvijek leži na nekoj drugoj adresi.
Smjernice za „ponovno otvaranje Amerike“ i svađa s guvernerima
Kao što je prethodno rečeno, Trumpova jedina želja ovih dana je ponovno pokrenuti gospodarstvo. Tako nešto razumljivo je s ljudskog aspekta jer naravno da nitko više ne želi biti „zatvoren“ u vlastitom domu i svi bi htjeli da se situacija barem donekle normalizira, ali Trump je predsjednik najmoćnije svjetske sile i u ovim bi se trenucima trebao ponašati državnički, a ne kao malo dijete kojemu mama nije kupila lizalicu. Takvo njegovo ponašanje dovelo je eksperte iz njegove radne skupine u vrlo neugodnu poziciju.
Fauci i Birx tako su morali izraditi smjernice o hodogramu ponovnog pokretanja pojedinih gospodarskih grana uz maksimalni epidemiološki oprez. I izradili su vrlo solidne smjernice s potpuno jasnim fazama iz kojih je bilo jasno da će jako mali broj saveznih država moći u „otvaranje“ u roku koji je zamislio Trump (najkasnije 1. svibnja). Trump je, izgleda, bio nezadovoljan sa smjernicama svojeg tima koje se službeno nazivaju „Predsjednikovim smjernicama“ pa je počeo prijetiti da će se osobno involvirati ukoliko vidi da pojedini guverneri odugovlače.
Naime, takav oblik involviranja bio bi potpuno u suprotnosti s Ustavom SAD-a, ali kad je Trump u pitanju to nas ne bi trebalo čuditi (pitanje je je li Trump uopće ikada pročitao američki Ustav).
Ipak, svojevrsni je oksimoron činjenica da kad su Trumpa sredinom 3. mjeseca pitali zašto ne naloži na razini cijele federacije potpuni „lockdown“, on je odgovorio da je prema Ustavu takva moć u rukama guvernera. Ustav se poštuje valjda samo onda kad njemu odgovara.
Takva ga je nedosljednost posvađala s velikim brojem guvernera koji su i bez Trumpovog izazivanja u teškoj poziciji jer borba protiv pandemije koronavirusa gotovo pa potpuno pada na leđa vlada saveznih država, ali je Trump nezadovoljan koliko često mu se guverneri zahvaljuju za ono što on za njih čini. Da bude potpuno jasno, ono što on za njih čini nije nikakav caritas s Trumpove strane, nego njegov posao, ali kako to objasniti petogodišnjaku u tijelu sedamdesettrogodišnjaka. Je li po Trumpu snimljen „The Curious Case of Benjamin Button“?
„Oslobođenje naroda“ i promoviranje nesigurnih lijekova
Ali ako ste mislili da se Trumpov tjedan zaustavio na tome, grdo ste se prevarili. Potaknuti njegovim izjavama, brojni Trumpovi pristaše izašli su na ulice prosvjedovati protiv svojih guvernera i tražiti da se ukinu restriktivne mjere.
Ne treba niti napominjati da se na tim prosvjedima nije držalo propisanih epidemioloških mjera kao što je fizički razmak među ljudima (o maskama da i ne govorimo). Te su proteste također obilježili i neki potpuno neprihvatljivi rasističko-seksistički istupi i uzvici.
I tada je Trump, umjesto da prosvjede osudi, jer su protivni svemu onome što stoji u smjernicama njegova tima, odlučio stati na stranu prosvjednika te na twitteru pozvati građane da „oslobode“ Michigan, Minnesotu i Virginu (savezne države u kojima su guverneri iz Demokratske stranke). Republikanske države su „začudo“ preskočene u njegovim twittovima iako se prosvjedovalo (možda još žešće) i u njima (Ohio, Indiana, Tennessee op.a.). Vjerojatno svakog racionalnog prođu neugodni trnci kad se sjeti da taj čovjek ima pristup nuklearnim kodovima.
I kako su običavali reći u reklamama za Top Shop: „Ali to nije sve“. Tjedan je obilježilo opetovano Trumpovo promoviranje lijekova namijenjenih oboljelima od malarije i lupusa. Takvi potezi ne bi uopće bili problematični kad bi postojala detaljna istraživanja o djelotvornosti tih lijekova (radi se o hidroksiklorokinu i remdensiviru) ili barem neka klinička ispitivanja njihove efikasnosti u slučaju oboljenja od koronevirusa.
Problem je što, još uvijek, ne postoji niti jedan kredibilni dokaz da su ti lijekovi djelotvorni u ovoj situaciji. Trumpove izjave stoga treba uzeti, kao i obično, „cum grano salis“. Na kraju dana, ne bi bilo čudno da Trump ili neka njegova firma od eventualne prodaje tih lijekova potencijalno mogu ostvariti financijsku korist.
Nadajmo se samo da će se struka dovoljno glasno i nedvosmisleno usprotiviti opasnoj upotrebi neispitanih lijekova. Jer ako se prepusti Trumpu donošenje medicinskih i epidemioloških odluka, jao si ga nama.
