Počinje razdoblje u godini kad se rade prva planiranja za nadolazeću sezonu, a kalkulacije o zaradi i broju turista polako pune medijski prostor
Ranjivost našeg turizma mogla bi se pokazati ako se trenutna epidemija korona virusa pretvori u pandemiju koja će naštetiti svjetskom gospodarstvu i turizmu.
Nažalost, nalazimo se u blizini Italije koja je postala jedno od žarišta zaraze i Hrvatsku bi u nadolazećim mjesecima mnogi mogli zaobići zbog te činjenice. U toj situaciji zakinuti smo za određeni broj talijanskih turista koji upravo u vrijeme Uskrsa vole posjećivati Hrvatsku. Nepovoljno razdoblje pogoršava i aktualna migrantska kriza koja lako može izmaknuti kontroli i stvoriti gužve na granicama.
Ne znamo još koliko će ovakvo izvanredno stanje trajati, ali prvenstveno je turizam grana o kojoj se misli i koja ima prednost nad ostalim sektorima. Trebalo bi obratiti pozornost na sve djelatnosti, ali mi po navici radimo kalkulacije o sezonskoj zaradi.
Brojanje novca
Što će se dogoditi ako se zbog korona virusa odgodi Europsko prvenstvo u nogometu?
Što će se dogoditi ako se situacija s korona virusom u Italiji ne uspije tijekom godine staviti pod kontrolu pa propadne ferragosto?
To su samo neka od krucijalnih pitanja za hrvatsku sezonu jer se radi o velikim novcima i važnim razdobljima potrošnje tijekom ljetnih mjeseci na koja ugostitelji računaju. Trenutna događanja su toliko zaokupila pažnju da se nitko ne pita jesmo li naučili nešto od grešaka iz prošle godine.
2019. pokazala nam je kako smo kao turistička destinacija digli cijene bez pokrića i kako kvalitetne radne snage ima sve manje. Nismo još ni došli do početka sezone, a ulaz u Nacionalni park Plitvička jezera od 1. lipnja do 30. rujna naplaćivat će se 300 kuna po osobi. Dolazimo do računice kako će tročlana obitelj morati izdvojiti vjerojatno i preko 1000 kuna za jednodnevni izlet. Struka treba procijeniti koliko su ovakva poskupljenja opravdana, ali trend povećavanja cijena nastavlja se.
Učenje na greškama?
Za nadolazeću sezonu postavlja se pitanje ako su hrvatski ugostitelji i iznajmljivači shvatili činjenicu kako strani turisti nisu hodajući bankomati koji nam donose eure. Svaki novac predstavlja određenu vrijednost, a pružena usluga u ugostiteljskom objektu ili iznajmljenom apartmanu isto tako su vrijednosti. Vrijednost plaćenog novca mora imati uporište u pruženim uslugama jer u suprotnom turist će shvatiti kako ga se želi nasamariti tj. prevariti.
Drugi problem vezan uz radnu snagu polako pokazuje svoje istinsko naličje. Duž hrvatske obale i otoka može se primijetiti kako sve više Indijaca, Tajlanđana, Nepalaca ili Ukrajinaca radi na mjestima konobara, kuhara ili pomoćnih radnika u kuhinji. Nije sporan njihov dolazak i strana radna snaga je uvijek dobrodošla da popuni kapacitete koji nedostaju, ali je teško shvatiti ponašanje sezonskih poslodavaca koje je tome prethodilo.
Pošto kao država jedva opstajemo isključivo zbog turizma, radno pravo je u širokom luku zaobišlo sezonske djelatnike. Bilo bi zanimljivo vidjeti statistiku Porezne uprave o udjelu minimalaca u ukupnom broju plaća sezonskih djelatnika poput konobara ili kuhara.
Velika većina naših ugostitelja koji rade preko sezone (čast iznimkama!) konobarima i kuharima isplaćuje minimalac, a onaj ostatak plaće isplaćuje se na ruke. Uz poreznu krađu koju je blagoslovila država još se usput npr. izmišljaju prosječne konobarske plaće od 5 ili 6 tisuća kuna koje s platnim listama predanima u lokalnu poreznu upravu nemaju nikakve veze.
Osim što se možda stvaraju potencijalni socijalni slučajevi, jer tko zna kakvu će mirovinu ti ljudi imati, broj radnih sati koji se moraju odraditi je tabu tema u turizmu. Radiš bez suvišnih pitanja, ali kad treba platiti tvoj rad moguća su odugovlačenja jer možda tvoj šef baš mora s obitelji otputovati na odmor na Bali.
Moglo se čuti i mnoge tužne priče na koji se način ponižavaju sezonski radnici. Ponuđeni smještaj im je u neljudskim uvjetima, pritisak i deranja od strane nadređenih, izostanak zakonom predviđenih pauza ili djelatnici koji su čak prisiljeni prati i kuhati obiteljima svojih šefova samo su neke od situacija iz mnogobrojnih ispovijesti razočaranih Hrvata koji su se okušali u sezonskom radu.
Dio sezonskih ugostitelja koji funkcionira na opisani način i dalje se iščuđava i nije im jasno kako hrvatski radnici trenutno postavljaju nemoguće uvjete za plaću. Možda shvate razlog 1. srpnja ove godine kad se ukinu radne dozvole za Hrvate u Austriji.
