Pomaže li ijedna europska zemlja Italiji u kojoj umiru stotine ljudi dnevno? Naša mala zemlja može se zasad, daj Bože da tako bude do kraja pandemije, pohvaliti dobrim obuzdavanjem virusa (očito nisu svi pametni i stručni otišli na zapad).
Točkica po točkica i na karti iz dana u dan izgleda kako nam Lijepa naša dobiva ospice. Neko je vrijeme Dalmacija još prkosila Covidu-19, ali bilo je pitanje vremena kada će pokleknuti. Dogodilo se, eto, da prvi slučaj bude u Zadarskoj županiji koja ima snažne veze s Italijom. Logika je i bila da tamo stigne od prekomorskog susjeda kad ono – pogodila je korona iz Afrike. Nekoliko sati kasnije točkica koja označava mjesto detektiranog virusa stala je i iznad Splita pa Šibenika i Dubrovnika…
U trenutku pisanja ovog teksta bez zaraze je samo trećina hrvatskih županija, a stručnjaci danas ispod glasa kazuju novinarima da vrhunac zaraze očekuju sljedećega tjedna. Ne treba uostalom ni razgovarati sa stručnjakom, dovoljno je vidjeti da je vojska u Zagrebu kod bolnice Dubrava počela graditi šatorsko naselje za oboljele.
Svatko od nas se nada da neće biti taj!
Čekamo svako nekoliko sati novu brojku i nadamo se da neće nas zahvatiti. A zamisli muke i bruke da baš ti budeš prvi u svojem krugu obitelji, prijatelja, kolega… zaražen koronom! Čekamo tako da crni đavao prođe i nastavimo sa životom, ali nije svako zlo za zlo. Stara latinska izreka kaže: Amicus certus in re incerta cernitur (Pravi se prijatelj poznaje u nevolji). Ova nevolja pokazala je pravo lice Europske unije.
Bez mnogo razglabanja i bez ikakve ljutnje: ovakva Europska unija neće opstati. Na prvi problem svatko se zatvorio u sebe, zaboravilo se na solidarnost, zaboravilo se na pomaganje onima u potrebi; opet su Nijemci Nijemci, Irci Irci i da: Englezi (ali su i tako out) se prave Englezi (https://www.poslovni.hr/svijet/britanska-strategija-borbe-u-sto-kracem-vremenu-sto-vise-mladih-ljudi-zaraziti-koronavirusom-4219386).
Pravo lice Europske unije
Pomaže li ijedna europska zemlja Italiji u kojoj umiru stotine ljudi dnevno? Naša mala zemlja može se zasad, daj Bože da tako bude do kraja pandemije, pohvaliti dobrim obuzdavanjem virusa (očito nisu svi pametni i stručni otišli na zapad). Obuzdavanje virusa ide zasad dobro, a ide li dobro obuzdavanje njegovih posljedica? E, to je potpuno drugi kolosijek. Vlada uvjerava da su donesene mjere najbolje i najdetaljnije od svih unutar Europske unije. Poslodavci i radnici s druge strane kažu da su mjere preblage i nedovoljne. Tko je u pravu, vidjet će se vrlo brzo.
Ali već sada se zna da je u pravu svatko tko je unedogled ponavljao da se ne može sve nade u opstojnost države polagati u turizam. Otužno mi je bilo prije nekoliko dana slušati kako nema straha od nestašice u trgovinama jer smo ih na vrijeme – očekujući raniju turističku sezonu – opremili uvoznom robom.
Ostaje nada o sreći u nesreći. Možemo se iz ovog užasavajućeg scenarija izvući bolji, jači, odlučniji i pouzdaniji u sebe s ipak malo više opreza prema Europskoj uniji koja pokazuje svoju suradnju ovih dana. Možemo zajednicu europskih zemalja vidjeti kao izvrsno tržište za plasiranje svojih proizvoda. I lijepo mjesto za izlete. I ništa puno više od toga.
Počeli smo kineskim proizvodom pa njime, ali neusporedivo boljim, i završimo: “I putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom”, kazao je filozof Lao Tse. Pa krenimo.
