Ono što se po društvenim mrežama i pojedinim medijima sve češće javlja jest preispitivanje mjere pod frazom #ostanidoma. Je li majka (država) prejako stisnula svoje dijete (narod) u želji da ga sačuva?
Sve je stalo kad su ljudi pročitali izjavu da smo u ovom stanju do lipnja. Svi su izbrojali u glavi da je to praktički ljeto i da ćemo čitavo proljeće, još minimalno dva mjeseca, provesti u četiri zida. Priopćio je to narodu ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak i to pod uvjetom da se zaraza nastavi odvijati ovako linearno. Naravno, nezahvalno je iznositi takve prognoze jer već danas nesmotren potez samo jednog pojedinca može pokrenuti lavinu zaraze koronavirusom i zaključati nas na duže vrijeme.
Ono što se po društvenim mrežama i pojedinim medijima sve češće javlja jest preispitivanje mjere pod frazom #ostani doma. Je li majka (država) prejako stisnula svoje dijete (narod) u želji da ga sačuva? Bojim se da za odgovor premalo znamo. Mišljenje se oblikuje i varira iz sata u sat. Do maločas razmišljam zašto su zaključali sve ako korona pogađa starije osobe i rizične skupine. Zašto su ostali stjerani u stanove? Zašto se ne bi jednostavno ostale kada obole upućivalo na oporavak i liječenje?
Jesu li sve gore spomenute dvojbe totalni promašaj?
Svjedočanstvo oboljelog
Slušam ispovijest jednog glazbenika iz Splita, zdravog čovjeka u 30-ima koji živi sportski, i njegovo svjedočanstvo dijelom mijenja mišljenje. Spominje da ga je bilo strah noću zaspati bojeći se da će umrijeti, nesnošljivu bol u sinusima, glavi, grlu… Slušajući njegove simptome pomislim da je virus ipak mnogo opasniji nego uglavnom mislim.
U prilog tomu dajem i činjenicu da epidemiolozi nisu neki stranački ili politički zanesenjaci željni ovladavanja svijetom. Prihvaćam mogućnost da nepoznavanje virusa unosi strah u kosti i nama i stručnjacima. Ali s druge strane, koliku opasnost nosi budućnost? Onaj strah kako će život izgledati nakon što čitava pandemija prođe kod ljudi izaziva možda i veći strah od koronavirusa. Da, strah od nepoznatog je velik, ali svatko tko je bio gladan ne zaboravlja kako je to.
U ovakvim okolnostima ljudi su razdražljivi, skloni raznoraznim teorijama te u tim stanjima znaju burno reagirati i na racionalne odluke, a pogotovo na one s druge strane ratia. Jedna od takvih je odluka o kontroli ljudi u samoizolaciji kontrolom mobitela. Svima. Miriši na Orwella?
