Premijer Andrej Plenković predstavio je javnosti paket novih gospodarskih mjera koje je Vlada donijela zbog trenutne krize izazvane koronavirusom
Najvažnija poruka izlaganja bila je kako je u ovim trenucima prioritet očuvanje gospodarske aktivnosti. Tri mjere koje su u ranijem paketu bile istaknute su beskamatna odgoda javnih davanja poduzetnicima s poteškoćama, financiranje 100 posto troška neto minimalne plaće po zaposlenom i krediti za likvidnost i radni kapital za mikro, male i srednje poduzetnike uz nisku kamatnu stopu. Nove mjere idu još korak dalje i povećavaju “minimalac” na 4000 kuna, radi se otpis poreza i doprinosa za dobar dio ugroženih tvrtki, odgađa se predaja financijskog izvješća i pokušava se zaštiti domaća poljoprivreda i proizvodnja.
Koji smjer odabrati?
Pozitivno je u ovom trenutku što je Vlada reagirala na krizu koja već sada pokazuje teške posljedice po naše gospodarstvo. Ne javlja se isti scenarij kao u studenom 2008. kad je tadašnji premijer Ivo Sanader izjavio da smo “u banani” i samo prepustio da se potpuno nepripremljena hrvatska ekonomija uruši. Zdravlje građana sada mora imati prednost nad ekonomskim procesima i ono je mnogo važnije od brojki u izračunu hrvatskog BDP-a, ali potrebno je razmišljati o tome što nas čeka.
Najave po kojima će ova gospodarska kriza biti puno teža od prethodne ne ulijevaju previše nade. Trenutni problem je u činjenici što vlade europskih zemalja nemaju smjer kojim se sigurno može ići.
Mjere koje bi išle na stranu podizanja razine potrošnje bile bi kontraproduktivne jer bi se njihovim pojačavanjem intenzivirao socijalni kontakt ljudi i mjere predostrožnosti upravo su suprotno postavljene zbog opasnosti od zaraze. Tvrtkama se, s druge strane, ne može pomoći i teško mogu opstati ako nema prodaje njihovih proizvoda ili usluga.
Očekivani gubici
Hrabri nas činjenica kako postoje pretpostavke da pandemija može trajati najviše jedan kvartal. Uporište za taj zaključak možemo naći u primjeru Hong Konga koji je teško bio pogođen epidemijom SARS-a tijekom 2003. godine, a 90 posto ekonomije temelji na uslužnim djelatnostima. U drugom kvartalu 2003. hongkonško gospodarstvo doživjelo je veliki pad, ali već je brzo raslo u trećem kvartalu iste godine.
To je samo primjer određenih vremenskih okvira pandemije, ali isto tako se mora reći da koronavirus ima dalekosežnije posljedice od SARS-a, ali i svinjske gripe koja je samo bila dodatni impuls za tadašnju gospodarsku krizu.
Najteže posljedice koronavirusa bit će one psihološke. Količinu straha koja je izazvana ljudi će dugo pamtiti. S kakvim će se samo grčem odrađivati putovanja (poslovna ili turistička) u Italiju ili s kakvom će se skepsom promatrati društveni događaji na kojima je za zarazu dovoljna samo jedna osoba koja ima koronavirus. Toga vjerojatno još nismo svjesni.
Mjere hrvatske Vlade idu s određenim gradacijama i dobro je da se stalno najavljuju nove jer nismo sigurni koliko će trajati ovakvo stanje. Naš najveći strah predstavlja turistička sezona. Procjenjuje se kako će se u turizmu i putničkoj industriji diljem svijeta izgubiti 50 milijuna radnih mjesta. Samo na turizam i aktivnosti vezane uz njega otpada 10 posto globalnog BDP-a, a najavljuje se kako će njegov oporavak tek započeti nakon što prođe 10 mjeseci od krize i gubici će biti recipročni vremenskom gubitku tri mjeseca potrošnje na godišnjoj razini. Hrvatski turizam, koji u ukupnom hrvatskom BDP-u ima udio oko 11 posto, čekaju teški trenuci.
Definiranje ciljeva
Preporuke od strane stručnjaka su jasne – konkretne mjere. Smjernice naše Vlade moraju biti snažne fiskalne mjere poput oslobođenja od poreznih obveza ili javnih garancija za novac koji bi tvrtke posudile. Kratkoročne pozajmice, privremena isplata plaća i parcijalno ukidanje dijela nameta neće biti dovoljni da se naše gospodarstvo spasi.
Vrlo popularna mjera u Njemačkoj je nepuno radno vrijeme. Tvrtke kojima u teškim trenucima prijeti opstanak prebacuju svoje radnike na nepuno radno vrijeme. Bezobzira na to što država u takvim slučajevima može ili ne mora sudjelovati u isplati dodatka radnicima koji im tvori punu plaću, kod ove mjere je bitno da se zaustavlja rapidni propast tvrtki koje ne mogu opstati, kontinuitet poslovanja se održava i radnici ne napuštaju tvrtke.
Nažalost, veliki dio poslodavaca u privatnom sektoru išao je linijom manjeg otpora i ljude doslovno poslao na ulicu automatizmom prilikom naznake epidemije u Hrvatskoj. Takvih primjera treba biti čim manje i poslodavci trebaju pokušati biti strpljivi i čekati mjere Vlade jer možda im upravo neka od njih pomogne u održavanju nečega što se njihovim rukama stvaralo godinama i desetljećima.
