Uređaj za pohranjivanje energije
Istraživači UCLA-e osmislili su uređaj za jeftino i učinkovito stvaranje i pohranjivanje sunčeve energije, koja bi se mogla koristiti za napajanje elektroničkih uređaja i stvaranje vodikova goriva za ekološki prihvatljive automobile.
Zahvaljujući takvom uređaju vozilo na vodikov pogon bilo bi pristupačnije mnogim potrošačima. Naime vodik se proizvodi pomoću elemenata nikla, željeza i kobalta, koji su puno bogatiji i jeftiniji od platine i ostalih plemenitih metala koji se trenutno koriste u proizvodnji vodikova goriva. Također nameće se i kao moguće rješenje ili barem dio rješenja za velike gradove koji traže načine za pohranu viška električne energije proizvedene iz vlastite električne mreže.
Vodikove gorive ćelije
Obične vodikove gorive ćelije i superkondenzatori imaju dvije elektrode: jednu pozitivnu i jednu negativnu. Uređaj razvijen na UCLA-u ima treću elektrodu, koja djeluje kao superkondenzator za pohranjivanje energije i kao uređaj za razbijanje molekule vode u vodik i kisik (proces koji se zove elektroliza). Sve tri elektrode povezuju se jednom solarnom ćelijom, koja služi kao izvor napajanja uređaja, dok se električna energija dobivena od strane solarne ćelije može pohraniti na jedan od dva načina: elektrokemijski u superkondenzatoru ili kemijski kao vodik.
Istraživači su dizajnirali elektrode u nano veličini, tisuću puta tanje od debljine ljudske kose, kako bi se osiguralo da najveća površina bude izložena vodi, što povećava količinu vodika koju uređaj može proizvesti. Na taj se način pohranjuje više naboja u superkondenzatoru. Iako bi uređaj koji su istraživači napravili mogao stati na dlan ruke, prema njihovim je riječima moguće napraviti i veće verzije jer su komponente jeftine.
Treba napomenuti da vodikova energija nije “zelena” ili “čista”, osim ako se ne proizvede iz obnovljivih izvora energije. Uređaj proizvodi vodikovo gorivo na ekološki prihvatljiv način, što znači korak naprijed u razvoju ovakve tehnologije. Kada se uzme u obzir podatak da oko 95% proizvodnje vodika dolazi iz pretvorbe fosilnih goriva (kao npr. prirodnog plina), što je zapravo proces koji oslobađa velike količine ugljikovog dioksida, bit će zanimljivo popratiti daljnji razvoj i postignuća ovog projekta.
