”Ovo je nekad bilo oceansko putovanje. Sada je oceanski sprint.”
Barry Pickthall , Sailing Legends: Volvo Ocean Race
Godine 1973. engleska kompanija Whitbread i RNSA (Royal Naval Sailing Asociation) odlučili su zajedno sponzorirati regatu oko svijeta pod imenom ”Whitbread Round the World Race”. Ideja regate bila je pratiti plovidbenu rutu trgovačkih brodova iz 19. stoljeća i oploviti svijet uz pristajanje na unaprijed definiranim lokacijama. Prvo izdanje ove utrke okupilo je 324 jedriličara na 19 brodova, a jedrilo se u 4 dionice. Start u Portsmouthu i jedrenje uz afričku obalu do Cape Towna, te preko Sydneya i Rio de Janeira natrag u Portsmouth. Ukupno 27000 nautičkih milja u surovim uvjetima tri svjetska oceana.
Regata se održavala svake 4 godine, da bi se od 2005. intervali smanjili na 3 godine. Nakon izdanja 1981/82. koje je okupilo rekordnih 29 brodova, broj istih se u pravilu smanjivao, dok se broj dionica i prejedrenih milja povećavao. 2001. godine, glavni sponzor postaje Volvo i regata mijenja ime u Volvo Ocean Race.
Ovogodišnje izdanje regate Volvo Ocean Race 2017-18 okupilo je 7 posada, koje će svijet obići u 11 dionica i prejedriti nevjerojatnih 45000 nautičkih milja, što predstavlja apsolutni rekord ovog natjecanja. Za to će im trebati 9 mjeseci. Startalo se u španjolskom Alicanteu u listopadu prošle godine, dok je cilj predviđen u lipnju ove godine u nizozemskom Haagu. Na kraju svake dionice održat će se In-Port races, kratke regate u neposrednoj blizini kopna, kako bi publika iz prve ruke mogla vidjeti jedriličare i njihove brodove na djelu.
Od izdanja 1997-98 svi brodovi na regati su ista klasa, odnosno identično projektirana i izrađena plovila. Na taj način do izražaja dolazi isključivo vještina posade, te više nije potrebno korigiranje vremena svakog broda ovisno o njegovoj klasi. Uveden je sustav bodovanja, gdje zahtjevnije dionice (poglavito južni ocean) nose više bodova, a u slučaju izjednačenih timova, gledaju se rezultati spomenutih In-Port regata.
Jedrilica Volvo Ocean 65 rezultat je zajedničkog rada inženjera i majstora iz 5 različlitih kompanija predvođenih američkim Farr Yacht Designom. Ova 20m (65 stopa) duga, 12500 kg teška jedrilici, maksimalne površine jedara od 537 m2 u stanju je postizati brzine veće od 40 čvorova (preko 70 km/h). Ovo je drugo pojavljivanje ove klase na regati. Debitirala je u sezoni 14/15 i isti brodovi se koriste i ove godine. Nizozemski tim AkzoNobel jedini ima novoizgrađenu jedrilicu kojoj je ovo prvi Volvo Ocean Race.
Skiper mora oformiti posadu po jasno definiranim pravilima. Potpuno muška posada mora imati 7 članova, potpuno ženska mora imati 11. Kombinirana posada može se sastaviti na tri načina: 7 muškaraca i 3 žene, 3 muškarca i 7 žena ili 5 muškaraca i 5 žena.
Jedriličarke nisu rijetkost u Volvo Ocean Race-u. Clare Francis 1977-78 postala je prva skiperica (ADC Accutrac) na tadašnjem Whitbreadu i dojedrila do izvrsnog 5. mjesta u konkurenciji 15 brodova. Prva potpuno ženska posada oformljena je u sezoni 1989-90 pod skipericom Tracy Edwards, na legendarnom brodu Maiden. Ove sezone, britanka Dee Caffari predvodi tim Turn the Tide on Plastic, čiji je brod, između ostalog, opremljen tehnologijom za prikupljanje podataka o mikroplastici u oceanu, koja počinje predstavljati sve veći problem i prijetnju ekosustavu (predviđa se da će za 30ak godina, ukupna tonaža plastike u oceanu biti veća od ukupne tonaže ribe).
Od sezone 2008-09, svakoj se posadi dodatno pridružuje jedan član kao predstavnik medija koji je zadužen za snimanje i izvještavanje u svakom trenutku regate. U dužnosti navedenog člana također spadaju čišćenje i kuhanje.
Dugačke dionice na kojima su jedriličari prepušteni sami sebi
Nakon starta regate, jedriličari su na moru prepušteni sami sebi i ne dobivaju nikakvu potporu za vrijeme trajanja regatne dionice. Svu hranu i odjeću nose sa sobom i moraju se pobrinuti da im potraje do kraja dionice, odnosno narednog pristajanja. U ranijim izdanjima regate, komfor posade bio je puno veći. Nosilo se puno svježih namirnica, a neke su posade čak imale i kuhara. Sa vremenom, smanjivanje težine postaje opsesija oceanskog regatavanja, te se svaki kilogram unesen na brod pomno planira i odbacuje ukoliko se ne smatra nužnim. To je možda najbolje dočarala Liz Wardley koja je na 2014-15 izdanju regate jedrila za tim SCA. ”Dok smo ukrcavali stvari na brod”, rekla je, ”Prebacili smo se sa brojanja rola WC papira, na brojanje listova WC papira.”
Na brodu danas nema svježe hrane, već samo dehidrirani sastojci, a voda se dobiva pomoću desalinizatora. Hrana se u pravilu sprema tri do četiri puta na dan, od strane zaduženog člana posade, a međuobroke čine kava i energetske čokoladice. Bez obzira na broj članova, na brod se unosi otprilike 5 zdjelica, 5 žlica i 5 šalica koje svi članovi dijele, budući da ne jedu u isto vrijeme.
Na dugim rutama, kada posade mogu biti i do 40 dana na moru, spava se i radi u smjenama od 4 sata. Na improviziranim ležajevima mornari se izmjenjuju, a kod nižih temperatura pri većim geografskim širinama, dijele i vreću za spavanje. Budući da svaki mornar mora biti spreman na akciju u svakom trenutku, najčešće spavaju obučeni (i vrlo često mokri). U slučaju jedrenja u vjetar, moraju ležati pozicionirani na zavjetrinskoj strani broda, jer iako spavaju, i dalje jedre. Ostati fokusiran na dugim dionicama, uz konstantan nedostatak sna predstavlja jedan od većih izazova Volvo Ocean Race-a. U slučaju zahtjevnijih manevara, svi članovi posade moraju biti budni, bez obzira jesu li legli 5 minuta ranije. Skiper i navigator imaju svoj ritam spavanja i u pravilu izbjegavaju spavati u isto vrijeme.
Nakon dužih dionica, za vrijeme trajanja odmora na kopnu, veliki se broj mornara i dalje bude svakih nekoliko sati. Iako im je tijelo na kopnu, kažu, um i unutarnji sat ostali su na valovima.
Održavanje higijene također predstavlja zahtjevan proces. Tuš na brodu ne postoji, a mornari u pravilu imaju samo jedan rezervni set odjeće. U slučaju kiše u toplijim geografskim širinama, posada se nasapuna i ispere na palubi. U protivnom, vlažne maramice predstavljaju jedini način. Nužda se obavlja na krmi broda ili u improviziranom zahodu u kabini. Privatnost ostaje na kopnu. Biti gladan, mokar i neispavan nešto je na što se jedriličari moraju naviknuti.
Piše: D.Z.
