Dean Smith veliko je ime iz svijeta kraljice igara, velika većina drži ga uz Mike Krzyzewskog i Jima Boeheima najboljim stručnjakom sveučilišne košarke što se tiče trenerskog dijela.
Uostalom, brojke to i dokazuju. Iako, u slučaju Deana Smitha one su u drugom, trećem planu. Dean Smith je pripadao u plejadu stručnjaka koji nisu bili samo to, a potvrdit će to i sljedeće riječi.
„On je bio više od trenera. Bio mi je mentor, učitelj, slobodno mogu reći, drugi otac. Uvijek je bio uz mene kada mi je bio potreban i zato sam ga neizmjerno volio i cijenio. Nikada, ali zaista nikada, kod njega niste mogli osjetiti da vas ignorira, da vam ne želi pomoći, da vam okreće leđa. Dapače, u potpunosti suprotno. Uz to što me naučio košarci, naučio me i onome što je puno bitnije, da budem što bolji čovjek. Jednostavno, naučio me samom životu“, riječi su najvećeg košarkaša svih vremena, Michaela Jordana.
Kao igrač oblačio je dres Kansasa, četiri godine, a već sa 22 godine odlučio se za trenerski poziv
Kako će se kasnije pokazati ne da nije pogriješio, već je ušao u sve almanahe, povijesne knjige kao jedan od najboljih učitelja u svijetu košarke, bez obzira što nikada nije zakoračio u vode NBA lige.
„Nekako sam možda i spletom okolnosti ostao uz sveučilišnu košarku. Naravno, nije da nisam pratio najbolju ligu, ali nekako je moj osobni habitus odredio da se stopostotno posvetim igračima u njihovoj fakultetskoj dobi. I nikada nisam zažalio, vjerujem da je tako jednostavno trebalo biti“, puno puta je nakon okončanja 36-godišnjeg sjedenja na klupi North Caroline govorio veliki gospodin i još veći stručnjak Dean Smith.
U dugoj karijeri ostvario je gotovo nevjerojatnih 839 pobjeda uz samo 254 poraza, što u konačnici daje fantastičnu statistiku od 77.6 posto dobivenih susreta. Uspješniji od njega samo je Mike Krzyzewski, a teško je i vjerovati hoće li se u budućnosti pojaviti netko tko bi s trona mogao skinuti ovaj fenomenalni dvojac.
Smith je čak 11 puta sudjelovao na završnom turniru studentske košarke, Final Fouru, koji u SAD-u spada u najveće sportske događaje, a po značaju ga svrstavaju odmah uz nedodirljivi Super Bowl
Dokaz tome je i da na dan kada se igra finale, u NBA ligi nema niti jedne utakmice. Poštovanje i tradicija koja će zasigurno ostati dok god je ove predivne igre zvane košarka. Od tih 11 sudjelovanja samo je u dva navrata bio prvak. Posebno će za sva vremena ostati onaj iz 1982. kada je generacija Michaela Jordana, Sama Perkinsa i Jamesa Worthyja pokorila studentski košarkaški svijet Amerike.
Glavna odrednica Smithove igre jest ta da je u svoju filozofiju ugradio temelje košarke koje je postavio njen osnivač James Naismith
Dean Smith ponajviše je utjecao na još jednog velikog trenera Larryja Browna, koji je bio Smithov učenik, a koji će kasnije pak imati velikog upliva na trenerski opus Gregga Popovicha, bez ikakve konkurencije najboljeg NBA trenera posljednjih dvadesetak godina, a koji još uvijek traje i kako sada stvari stoje, ne misli još godinama stati.
„Deanov pristup, postavke vrlo su jednostavne, u teoriji lagane, ali kada ih implementirate na parket tek onda uvidite koliko je to težak, zahtjevan i obilan posao. Glavni postulati su čvrsta obrana kao baza – iz nje sve proizlazi. Kod Smitha nitko nikada nije smio iskakati iz kolektiva, baš nitko nije imao nikakve povlastice. Čak je i Michael Jordan za vrijeme dok je oblačio dres North Caroline imao statistiku koja nije previše odskakala od ostalih prvotimaca, iako se vidjelo da će biti veliki košarkaš. Za njega smo svi mi bili kolektiv u kojemu nije bilo zvijezda“, riječi su Sama Perkinsa, još jednog košarkaša koji će kasnije ostvariti respektabilnu NBA karijeru.
Vodio je i reprezentaciju SAD-a i to na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine. Naravno, okončao je sa zlatnom medaljom kojom su željeli isprati gorak okus poniženja koji su doživjeli u Munchenu 1972. Odabrali su trenera koji je imao karizmu, koji je bio poznat kao ogroman autoritet, vrstan radnik, pedadog, čovjek koji je spreman raditi do iznemoglosti, a sve sa ciljem da svaki od njegovih igrača da najviše moguće, ali isto tako i da budu kvalitetne osobe.
„Dean mi jako nedostaje. Svaki puta kad bi se susreli vrlo srdačno smo se pozdravili, dugo, zaista dugo pričali. Bio je toliko jednostavan, a opet toliko velik“, zaključak je Michaela Jordana.
