Bob McAdoo je zasigurno najbolji NBA košarkaš koji je ikada igrao u Europi. Možda je karizmom veći bio Dominique Wilkins, ali dovoljno je pogledati riznicu trofeja i onda ne bi trebalo biti nikakve dvojbe. Iako je u Italiju stigao u 36. godini života, u sedam sezona koliko je nastupao, prvo za Olimpiju iz Milana, pa poslije Filanto, te naposljetku Teamsystem, ostavio je dubok i neizbrisiv trag.
Momča iz Milana s njime je dobila onaj presudni čimbenik za osvajanje dva naslova prvaka Europe. Bila je to generacija Dina Meneghina, Mike D’Antonija, Ricarda Pittisa, Roberta Premiera…
U oba finala nesretnici su bili košarkaši Maccabija. Mogli bismo povući paralelu u značaju McAdooa za Milano kao što je to bio slučaj s Draženom Petrovićem prilikom dolaska u Cibonu, kojoj je baš nedostajala jedna ekstra zvijezda. Vrhunski igrač, prevaga koja je činila prednost u osvajanju naslova.
„Kada mi je agent rekao da ima ponudu za Europu, točnije u jedan talijanski klub, moram priznati da sam se malo nećkao. Jer, treba znati da je tada 80-ih godina prošlog stoljeća europska košarka za nas Amerikance bila podosta velika nepoznanica. Znali smo da su reprezentacije iz Europe dosta kvalitetne, ali u odnosu na profesionalizam NBA lige, za nas je to bila nepoznanica. Dobro sam proučio kuda me košarkaški put vodi i nakon početnih nedoumica, vrlo brzo nisam niti trenutka požalio. Zaista sam uživao u Italiji, u svakoj utakmici i drago mi je da su nakon mene još podosta poznatih igrača zaigrali na Starom kontinentu“, prisjetio se dana kada je nosio dres klubova iz Apenina te okolnosti koje su ga dovele da dođe igrati u Europu.
Inače, Bob McAdoo koji je rođen 1951., odigrao je ukupno 14 sezona u najboljoj ligi svijeta
Draftiran je od strane Buffalo Bravesa (današnjih LA Clippersa) 1972. da bi nakon četiri sezone otišao u New York Knickse, pa se zatim kratko zadržao u Boston Celticsima. Uslijedile su epizode u Detroit Pistonsima i New Jersey Netsima, da bi sa 30 godina, 1981. potpisao za Los Angeles Lakerse, u kojima osvaja dva naslova. Podsjetimo, bila je to skupina fantastičnih košarkaša predvođenih Magicom Johnsonom i Kareem Abdul Jabbarom, te na klupi Pat Rileyem. NBA put je zaključio u Philadelphiji. Ukupno je ostvario prosjek od 22.1 poena, 9.4 skokova i 1.5 blokada po susretu.
Uz to što je na ruku stavio dva prstena, diči se i sa pet All-Star nastupa, tri naslova najboljeg strijelca, a jednom je proglašen i najkorisnijim igračem cijele lige. Povratak u NBA uslijedio je 1995. i to u ulozi pomoćnog trenera u Miamiju, s kojim je osvojio još tri naslova. Došao je na nagovor Pat Rileya i od jedne do tada prosječne momčadi stvorili su kompetentnu momčad.
Sve u svemu, Bob McAdoo bio je veliki košarkaš, igrač koji je polučio dosege kakvi su današnjim generacijama sve nedostižniji
Bio je izniman profesionalac, jer da nije, nema šanse da bi igrao toliko dugo, čak do 42. godine. Bez ikakve sumnje, slobodno ga možemo svrstati među deset najboljih koji su ikada igrali ovu predivnu igru na Starom kontinentu.
Bio je toliko jednostavan, nikada nije imao nikakvu aferu. Obiteljski čovjek, izniman košarkaš. Ostavio je zaista neizbrisiv trag u sportu koji je toliko volio i kojemu se toliko zdušno posvetio. Da nije bio sportaš od glave do pete, nema nikakve šanse da bi toliko dugo aktivno igrao u kraljici kolektivnih sportova.
Bio je i ostao uzor mnogim mlađim košarkašima, puno njih je javno reklo da su učili šutirati gledajući kako je to radio Bob McAdoo i zato nam ne preostaje ništa drugo nego mu zahvaliti za sve što je učinio i s vremena na vrijeme spominjati njegove ogromne zasluge.
