Njegova priča je krenula u brodogradilišnom okrugu u Glasgowu. Zaobilaznim putem ostvario je svoj san da zaigra u Rangersima i to za vrijeme svog igračkog vrhunca. Prelazak u Rangerse zaslužio je sjajnim predstavama u dresu Dunfermlinea (66 golova u 89 nastupa) gdje je osvojio nagradu za najboljeg strijelca lige u sezoni 1965./1966.
Alex Ferguson: igračka karijera
1957. – 1960. Queen’s Park (15 golova u 31 nastup)
1960. – 1964. St.Johnstone (19 golova u 37 nastupa)
1964. – 1967. Dunfermline Atletic (66 golova u 89 nastupa)
1967. – 1969. Glasgow Rangers (25 golova u 41 nastup)
1969. – 1973. Falkirk (37 golova u 95 nastupa)
1973. – 1974. Ayr United (9 golova u 24 nastupa)
Alexander Chapman Ferguson 1974. godine zaključuje svoju igračku karijeru i tada kreće njegov pravi nogometni uspon. Zanat je brusio u East Stirlingshireu i St. Mirrenu, a četiri godine kasnije postaje trenerom Aberdeena.
Aberdeen je upravo dužan Fergusonu svoje najveće uspjehe. Fergie je u periodu od ’78. do ’86. tri puta osvojio škotsku ligu, četiri nacionalna kupa i UEFA Kup 1983. godine. Kratko je bio izbornik škotske reprezentacije koju je poveo na Svjetsko prvenstvo u Meksiko 1986. godine nakon iznenadne smrti tadašnjeg izbornika Jocka Steina.
6. studenoga 1986. postaje menadžerom Manchester Uniteda i tada postepeno počinje uspon jednog nogometnog carstva. Fergie je došao za vrijeme “najboljeg” Liverpoola ikada, ali bio je strpljiv u svome vodstvu. Rumeni Škot je imao dugoročnu strategiju. Šest godina mu je trebalo da okrene klub naopačke, da izgradi pobjednički mentalitet. Kao što je i sam isticao važnost osoblja u klubu počevši od vrtlara pa nadalje. Iz jake organizacije potječe jaka momčad. To je bio moto Alexa Fergusona…
Niti jedan njegov uspjeh nije slučajnost. Pa ni legendarni golovi Davida Beckhama i Ryana Giggsa za koje je i sam Ferguson naglašavao da su plod izvježbanosti i tisuće i tisuće ponavljanja na treninzima. No, Fergie je znao da bez kreativaca nema uspjeha te je kroz godine u svojoj momčadi uvijek imao najmanje jednoga. Paul Scholes, Ryan Giggs, Eric Cantona i Cristiano Ronaldo su prema riječima slavnog Škota najbolji igrači koje je trenirao te je za njih uvijek tvrdio da su igrači najviše klase bez kojih uspjeh ne bi bio moguć.
“Možete u igru staviti Nemanju Vidića i Ria Ferdinanda i niz takvih igrača pa vas nitko na svijetu neće pobijediti. Isto tako je vrlo vjerojatno da nećete pobijediti ni vi jer neće imati tko da zabije gol.” – Ferguson o kreativcima…
Zanimljivo, Fergusonove momčadi su bile izrazito sastavljane od izrazito karakternih igrača koji su nogomet vidjeli kao izlaz iz bijede. Svi članovi legendarne generacije ’92. su većinom stigli iz siromašnih kvartova ili iz radničkih obitelji (Giggs, Beckham, Scholes). Slična “tradicija” se nastavila i kasnije (Tim Howard, Danny Welbeck, Bebe, braća Rafael i Fabio). Svoju trenersku veličinu pokazao je mnogo puta priznavši greške poput Bebea, Verona i drugih promašaja, ali nikada nije odstupao od svojih pravila.
Igrač nikad nije bio veći od kluba..
To su na svojoj koži osjetili Roy Keanne, Ruud Van Nistelrooy, David Beckham i Eric Cantona među ostalima. Upravo u tome se oduvijek krila tajna njegove dugoročnosti i uspjeha.
Nogometni fanovi nikad neće zaboraviti ni “Fergie-time”, a posebno finala Lige prvaka iz 1999. i 2008. godine…
32 godine su prošle otkako je nogometni revolucionar stvorio jednu od najvećih nogometnih obitelji (Man Utd). Umirovio se 2013. godine i ostavio nasljeđe koje će teško ikada biti nadmašeno.
